Putevima naših starih

Izvrstan pogled na zanimljivosti u crikveničkom zaleđu objavila je Đurđica Ivančić - Dusper u knjizi "Putevima naših starih" u izdanju Ustanove u kulturi "Dr Ivan Kostrenčić" u Crikvenici ... Ovdje je donesen uvodni dio knige.

Predgovor

Đurđica Ivančić - Dusper

Dragi izletnici,

Knjižica "Putevima naših starih" je opis puteva i izletišta u zaleđu Crikvenice, namijenjena Crikveničanima i njihovim gostima - turistima koji se žele vratiti tradiciji, saznati ponešto iz povijesti, otkriti nešto novo, koji prirodu žele izravno promatrati i doživjeti, koji u njoj traže izvor opuštanja, razonode i zdravlja; koji u prirodi traže osvježenje duha i tijela.

Priča je to o još uvijek očuvanim predjelima raznolikog biljnog i životinjskog svijeta, o mjestima gdje se živjelo jednim drugačijim životom, gdje još uvijek ima tragova višestoljetne povijesti.

Nastala je prema vlastitim doživljajima i zapažanjima, uz veliku pomoć Crikveničana Franje Škiljana, ponajboljega poznavaoca i istraživača - amatera crikveničke prošlosti, jednog od pokretača ponovnog oživljavanja i obnove "crikveniškeh stareh puti".

Uvod

Krčki knezovi, kasnije nazvani Frankopanima dobili su 1225.god. od ugarskog kralja Andrije II., Vinodol kao "territorium regale", kojim upravljaju do smaknuća Frana Krste Frankopana i Petra Zrinskog u Bečkom Novom mjestu 1671.g. Frankopani i kasnije Zrinski (XVI.st.), ostavili su neizbrisivi trag u povijesti, gospodarstvu i kulturi Vinodola. Bili su ratnici, vojskovođe, pjesnici, književnici, mecene i kondotjeri, koji su u naslijeđe ostavili neprolazno bogatstvo. U narodu je ostala priča, kako su Vinodolci i stanovnici otoka Krka, nakon smaknuća u Bečkom Novom mjestu, obukli crne kapute, crne hlače i počeli nositi crnu kapu, a žene ovile glave crnim maramama u znak žalosti pa su se tako, poput narodne nošnje, nastavili nositi stoljećima. U Vinodolu i na Krku taj se običaj održao kod starijih ljudi, do nedavno.

U geografskom smislu Vinodol je 24 km duga dolina koju od mora i prema planini dijele brda, te se proteže od Križišća (Velog Dola) do Ledenica. Posjed Frankopana sezao je i dalje sve do Trsata.

Vinodolci imaju nadimak Kirci.

Suvremeni trendovi u životu, a posebno u turizmu, postavljaju nove, suptilnije zahtjeve za provođenje slobodnog vremena, u čemu je na prvom mjestu povratak prirodi i tradicijskim vrijednostima.

Bez uveličavanja, objektivno, pa makar se radilo i o skromnim okvirima, Crikvenica ima i više od priobalne turističke ponude; svoj kulturni i povijesni identitet, svoju frankopansku prošlost1 osobito u zaobalju. Ima stare, zapuštene, ali još uvijek prepoznatljive puteve kojima su se služili naši preci, koji vode na mjesta tradicijske, povijesne, prirodne, i još uvijek sačuvane ekološke vrijednosti. Treba samo otvoriti "staru škrinju" i uvjeriti se u to. Tu su i nekadašnji crikvenički "umejki", Dubračina koja i dalje svojom osebujnom pjesmom žubori Vinodolom, raznovrstan ptičji svijet, cvjetna raskoš-od prvih proljetnih mrazovaca, visibaba i jaglaca, na podbadanjskim livadama; proljetnih ljubica po Kotoru, ljekovitog kuša i vrijeska na padinama Ljubavne cestice, do mirisnih jesenskih ciklama od Podkotora do Dolca. Treba spomenuti još i brojne sačuvane tradicijske gromače, u kamenu ovjekovječeni muka i znoj; te priču o staroj Crikvenici koju pričaju razvaline Kotora, sve do tragova prapovijesti...

Krš, koji prevladava u ovome kraju, također ima svoje draži. On je iznjedrio, iako kržljave, brojne listopadne vrste koje doslovno rastu iz kamena. Među prvima, svojim se bijelim cvjetovima u rano proljeće javlja primorski jasen, čijim su ras-cvalim granama nekad momci kitili djevojačke kuće, a ribari svoje brodove (tzv. motore) u crikveničkoj luci-označavajući 1. svibanj, početak najljepšega mjeseca u godini. Rasprostranjeni su tu i od bure pogrbljen hrast medunac, makljen, crni i bijeli grab, dren i grmolika bodljikava, žilava primorska šmrkvica, dok Ljubavna cestica i padine Drenina, pružaju čari borove šume...

Od prizemnog raslinja tu će se naći šparoga i veprina, a oni dobrog oka zapazit će i mnoge vrste gljiva: borovu slinavku, lisičarku, preslicu, smrčak, puževicu, panjevku, sunčanicu, grabov vrganj, a nešto rjeđe i blagvu. Ima i otrovnih, među kojima i vrlo opasna zelena pupavka!

Za toplih dana treba biti oprezan zbog zmija. Najčešće su crnčina, kravosas i bjelouška, ali se viđaju i otrovnice: riđovka i poskok. Od gmizavaca još ima sljepica, guštera i zelenbaća. Područje je ovo raznovrsnih leptira, a ponekad se može naići i na kornjaču - čančaru. Na padinama Kotora nije rijetkost naići na tragove divljih svinja, a često se vide jež, vjeverica i zec.

Ptičji je svijet zastupljen sa 40-ak vrsta. Tu su između ostalih, ljupki češljugar, krcštava sojka, sjenica, čvorak, zeba, djetlić i crvendać. Naiđe i najbolji pjevač slavuj, a često visoko nebom kruži kobac - ptičar. U novije vrijeme, otkada je gradnjom hidroelektrane "Vinodol" u Triblju, nastalo umjetno jezero, na tom se području sreću povremeno ili stalno, i ptice vodarice: vodomar, mali gnjurac, siva čaplja, ćubasti gnjurac i patka kreketaljka.

Na Dubračini i njenim pritokama, kad su korita puna, prirodu krase i mali slapovi, slapišta i brzaci, a nisu rijetke ni geološke i ekološke specifičnosti: lokve, sipine (sipari) i oštre visoke stijene.

Knjižicom "Putevima naših starih" nastoji se pregledno, riječju i slikom, te zemljovidima, slijedeći gdje god je moguće i tradiciju, predstaviti mikropodručje neposrednog crikveničkog zaleđa na udaljenosti od nekoliko kilometara, koje je pogodno za kraća pješačenja.

Granična područja su: Kotor, Guljanov dolac te Gornji kraj i Drenin, zatim Sopaljska, Poljica, Kavranova sten, gradina Badanj unutar kojih je i Ljubavna

cestica. Znatan broj starih puteva, dijelom ili u cijelosti, vodi uz tok ili iznad potoka Dubračine, najveće tekućice u Vinodolu, koja ovom kraju, uključujući i Crikvenicu, daje pečat tijekom povijesti.

Nekoliko izleta izvan opisanih granica vodi nešto dalje u unutrašnjost starodrevnog frankopanskog Vinodola: Grižane, Belgrad, Tribaljsko jezero, Drivenik, zatim mjesto ukazanja Majke Božje u Karlićima, pa Slani potok, te tradicionalna crikvenička hodočašća u sv. Anu, sv. Juraj sa sv. Barbarom i crkvicu sv. Fabijana i Sebastijana. Jedino se izleti do tih mjesta predviđaju djelomično korištenjem automobila. Svi opisani izleti nisu duži od 10 km (najduži je do Drivenika) što se može pješice prijeći za jedan sat do pola dana.

Za izlete prikazane u ovoj knjižici nije potrebna posebna oprema, a u stanju su ih, laganim hodom, savladati i pješaci starije životne dobi. Ipak, nije na odmet koristiti obični drveni štap - palicu (u novije vrijeme koriste se dva štapa), za podupiranje i bolju ravnotežu pri kretanju. Odjeću i obuću treba prilagoditi pješačenju i godišnjem dobu, a zimi je, naročito za vjetrovita vremena, preporučljivo staviti kapu.

Čim počnu topliji dani važno je biti na oprezu zbog zmija, a posebno od travnja do listopada.

Bilo gdje paliti vatru krajnje je opasno!

Pri kretanju uz južni rub vrha kamenoloma prema Guljanovu dolcu na Kotoru, potreban je oprez zbog nedaleke provalije koja je tu nastala vađenjem kamena. Staro pravilo kretanja po prirodi govori da se nikada ne ide sam, a u novije vrijeme ne bi trebalo ići ni bez mobilnog telefona. Svi su izleti, osim na Ljubavnu cesticu, najugodniji u izvanljetnim mjesecima zbog vrućine koja ljeti otežava kretanje.

Knjižicom je predstavljeno dvadesetak odredišta, u dužini od tridesetak kilometara na užem, odnosno ukupno oko 90 km na cijelom opisanom području.

Sadržaj