IZVJEŠĆE
O ARHEOLOŠKOM ISTRAŽIVANJU NALAZIŠTA
CRIKVENICA – "IGRALIŠTE"

srpanj - kolovoz 2004. godine

Dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan
Znanstveni suradnik u Institutu za arheologiju

Današnja europska pa tako i hrvatska kulturna baština izravni je nasljednik i sljedbenik rimske antike. Stoga tragovi, poglavito oni arheološki, koji nam tome svjedoče, predstavljaju iznimnu potvrdu povijesno – kulturnog identiteta. A on danas jest važan zalog za budućnost naše sveukupnosti. U suvremenom turističkom poimanju, upravo ovaj segment ponude, postaje gotovo obvezom pred zahtjevom interesa današnjeg čovjeka.

Unutar zemljovida Rimskoga carstva, jedna od najznačajnijih njegovih provincija, bila je rimska provincija Dalmacija. Na zapadu se protezala od rijeke Raše u Istri, a na istoku do rijeke Drima. Sjevernu joj granicu određuje provincija Panonija, nešto južnije od rijeke Save. Nakon njenog uključivanja unutar Carstva, na samom početku I. St. po Kr. interes za njenim prirodnim bogatstvima kao i njen važan strateški položaj, bili su razlogom poradi koga, uz autohtono domaće stanovništvo Japode, Liburne, Delmate (i druge), ovaj prostor naseljava sve veći broj doseljenika iz samog središta Carstva: Rima i Italije. Radilo se prije svega o važnom sloju vojske i članova rimske upravne administracije, koji se i naseljava sa zadaćom očuvanja i organiziranja rimske vlasti u novoosnovanoj provinciji Dalmaciji. Po njenom dovršenju, uslijedio je ubrzo dolazak trgovaca i obrtnika. Cijela je provincija na taj način polako romanizirana. Osnivaju se tada i važnija gradska središta, kao što je Tarsatica (Rijeka), Senia (Senj), Iader (Zadar), Salona (Solin), Narona (Vid kod Metkovića) i Epidaurum (Cavtat). Za njima nimalo ne zaostaju i manja urbana središta kao Albona (Labin), Curicum (Krk), Crexa (Cres), Lopsica (Jurjevo), Argyruntum (Starigrad – Paklenica) da spomenemo samo neka. I svakako, tu se ubraja i AD TURRES – CRIKVENICA. Ono što je izuzetno važno naglasiti, je činjenica da, domaći autohtoni element nije bio u potpunosti negiran. Vec suprotno. Došlo je do prožimanja izmedu autohtone kulture i tradicije domaćeg ilirskog stanovništva s pristiglom rimskom. U gospodarskoj pak grani, prevladat će dominacija tehnološki naprednijeg rimskog sustava. Tako posebno proizvodnja maslinarstva, vinarstvo, graditeljske tehnologije cesta (većina današnjih cestovnih komunikacija Europe jednostavno je preslojila rimske ceste poradi njihovih najkraćih smjerova pružanja i iznimne im kvalitete) i zgrada (npr. sustav centralnog grijanja), iznimno kvalitetna komunalna infrastruktura (sustav akvadukta za dovod vode i kanalizacijski odvodni sustav) kao i vrlo važna obrtnička proizvodnja.

O svemu navedenome znano nam je iz pisanih izvora rimskih autora koji su o tome pisali, a njihovi su se zapisi sačuvali do danas. Da su njihovi zapisi točni, potvrđuju nam isključivo arheološka istraživanja. Upravo na temelju njihovih rezultata, otvara nam se cjelokupna slika o životu, kako jedne lokalne urbane sredine, tako i ukupnosti povijesti čovječanstva koja i nije ništa drugo već zbroj tih pojedinačnih manjih životnih zajednica.

Antički su nam zemljopisci ostavili iznimno vrijedne informacije obilazeći Rimsko carstvo i zapisujući važnija urbana središta, kao i njihove rijeke i mora. Tako je nastala poznata antička zemljovidna karta Tabula Peutingeriana koja nam između ostalog donosi nazive i položaj smještaja najznačajnijih naselja rimske provincije Dalmacije na rimskoj cesti između Akvileje (današnja Akvileja u Italiji – početna stanica svih rimskih cesta) i Tesalonike (Soluna u Grčkoj). Ovaj nam biser antičkog pisanog izvora navodi, za nas izuzetan podatak. Prema njemu se između Tarsatice (Rijeke) i Senie (Senja) nalazi AD TURRES XX. Da je antičko naselje AD TURRES u rimsko doba predstavljalo važnije središte, govori nam činjenica da se ono ponovo navodi (izmedu istih urbanih središta, Rijeke i Senja) i u drugom nam znanom antičkom zemljopisnom itineraru, Itinerarium Antonini . Ovdje se vrlo jasno naznačuje da je AD TURRES udaljen od Akvileje do Siscije (Siska) 20 rimskih milja. U posljednjem, trećem velikom antičkom zemljopisnom putnom atlasu, Cosmographia, unutar Tarsatičke Liburnije (zemljovid koji je od II. St. po Kr. zahvaćao prostor od Rijeke do Senja), ponovo se navodi (AD)TURRES.

Tri velika povijesna antička zapisa navode dakle potpuno isti zemljopisni položaj AD TURRESA. On je smješten točno izmedu Rijeke i Senja. To je njihova precizna odrednica. Uža nije bila ni moguća, jer su nam sva dosadašnja arheološka istraživanja ukazala da na navedenom prostoru i nije bilo većeg urbanog naselja.

Prema podacima ovih pisanih izvora, arheološka je znanost od kraja XIX. St. započela istraživati točnost njihovih zapisa. Upravo na temelju tih sustavnih istraživanja, mi danas sa sigurnošću znamo da je antička Tarsatica današnja Rijeka (otkriveni su brojni antički ostaci bedema, termi, gradska vrata, i stambena arhitektura unutar samog središta Rijeke). Isto tako preko provedenih arheoloških istraživanja koja su otkrila hramove, glavne trgove, ulice, kupališta, radionice, spremišta i drugo, znamo da je antička Senia današnji grad Senj, odnosno da je današnji Senj nastao na mjestu prijašnjeg rimskog grada, izravno na njegovim temeljima. Na ostacima antičkog Iadera iznikao je srednjovjekovni Zadar koji na poluotoku nastavlja neizmijenjen urbanistički život do današnjih dana. Cijeli je niz gradova za koje zahvaljujući provedenim arheološkim istraživanjima možemo danas potpuno sigurno utvrditi njihov povijesni slijed. Njihov kulturološki izvor.

Kada se pristigne u neki od tih gradova, čovjek se prvotno susretne s njegovim imenom i urbanističkom vizurom. Postavljamo si odmah pitanje: kada nastaje i odakle mu ime. Za već spomenute gradove ponavljamo ono što nam se čini da nam je oduvijek znano. Ali to smo naučili u školi, pa tako znamo da Senj nastaje od antičkog naselja Senia. Međutim, do početka XX. stoljeća ta činjenica nije bila znana. Kao što nije bilo znano da je grad Krk zapravo antički grad Curicum a da iz antičkog Argyruntuma (izuzetno arheološko nalazište rimskog stakla) nastaje današnji Starigrad kod Paklenice. Tek su arheološka istraživanja njihovih ostataka i natpisa uklesanih na kamenu i opeci utvrdila koji se zapis imena na antičkim zemljovidima odnosi na koji određeni grad. A čini se kao da je to oduvijek znana činjenica.

Da to nije tako, ukazuju nam primjeri nekoliko još neidentificiranih rimskih gradova koje navode antički izvori. Primjerice, koji od današnjih primorskih gradova nastaje na antičkom Pasinumu ili antičkoj Sidroni. Ili pak kojemu današnjem gradu u Lici možemo pripisati porijeklo od antičkog Metuluma? Odgovor nam nije znan. Postoje samo teoretske pretpostavke ali mi nismo sigurni je li Josipdol antički grad Metulum. Tek će buduća arheološka istraživanja moći pružiti neki odgovor.

Zanimljiv je slučaj sa Starigradom kod Paklenice. Do prije četrdesetak godina nije se znalo da ovaj gradić Hrvatskog Primorja, čuva pod sobom tajnu o bogatom antičkom naselju koje se u doba Rima nazivalo Argyruntum. Arheološka su otkrića potvrdila da se ispod Starigrada nalazilo u rimsko doba naselje unutar koga je otkriveno nevjerojatno nalazište antičkog stakla i da se na natpisima koji su tamo otkriveni spominje naselje antičkog imena Argyruntum. Zahvaljujući tom otkriću, nedavno je cijela Europa preko izložbe "Staklo Argyruntuma" Arheološkog muzeja u Zadru (izlagano je u Rimu, Portugalu i drugdje) upoznala ovaj izuzetan arheološki lokalitet iz Starigrada i njegove nalaze, uvrstivši ih unutar svojih kako znanstvenih tako i posebno turističkih publikacija.

Što mi znamo o tome antičkom naselju? Pripada li ono tipu vojne postaje središta Vinodola (Vallis vinearia) ili civilnom središtu? Možemo li sa sigurnošću izreći tvrdnju: AD TURRES je antičko središte na cijem prostoru nastaje današnji grad Crikvenica. Bilo bi lijepo kada bi to doista mogli bez dvojbe i napisati. No je li tako? Krenimo redom.

Već smo naveli da se unutar triju antička zemljopisna zapisa, koji navode samo značajnija naselja i postaje, precizno navodi smještaj rimskog lokaliteta AD TURRES i to izmedu današnje Rijeke i Senja. Do danas nije definitivno i točno određen njegov položaj. Niti se ne može sa sigurnošću odrediti koji od Primorski gradića na tom potezu nasljeđuje položaj ovog antičkog naselja. Razlog je vrlo jednostavan. Nisu izvršena sustavna arheološka istraživanja koja bi nam pružila jasne i nedvojbene odgovore. Tijekom nekoliko hvale vrijednih manjih arheoloških akcija, prof. Radmila Matejčić pokušala je tome iznaći početna tumačenja ali i sama uvidjevši da za konačni odgovor nije moguće dati jasno tumačenje bez daljnjih istraživanja. Otkrivši ostatke gospodarskog kompleksa - tz. vilae rusticae u Selcima, prof. Matejčić je bila mišljenja da je ovaj kompleks morao pripadati prostoru AD TURRESA za koga je držala da predstavlja središte rimskog Vinodola u smislu prostora s više vojnih kula – promatračnica. Ostavila je otvorenim pitanje nalazi li se ono iznad Selca na mjestima Ladvić ili Draga koga oni nazivaju ili na prostoru Crikvenice kod mjesta također zvanog Kotor. Ono što je doista nedvojbeno, je činjenica da se život u doba antike ovdje odvijao punim intenzitetom. Posebno trgovina. O tome nedvojbeno dokazuju podmorski arheološki nalazi mnoštva potopljenih amfora s brodova u kojima se prenosilo vino ili maslinovo ulje.

Uslijedilo je istraživanje samog Badnja iznad Crikvenice. Njega ponovo vodi prof. R. Matejčić. Utvrđeno je da ono nastaje tijekom IV. st. po Kr. ali građen je i opekama sa žigom koji je karakterističan za početak I. st. po Kr.. Ove su cigle morale pripadati nekom naselju u blizini odakle su kasnije reupotrebljene za gradnju Badnja ?

I to su sva arheološka istraživanja koja su se odnosila na prostor vezan uz pitanje određenja smještaja i karaktera antičkog AD TURRESA.

Do danas se na žalost nitko nije posve ozbiljno zapitao kako protumačiti mnoštvo slučajnih nalaza iz doba rimske antike s prostora Crikvenice i moguće ih povezati s određenim oblikom životne organizacije znanim pod pojmom AD TURRES.

Zahvaljujući Gradu Crikvenici, koji je uočio potrebu provođenja istraživanja kako bi se utvrdio izvorni povijesni slijed ovog turističkog središta Hrvatskog Primorja, po prvi su puta, tijekom srpnja i kolovoza (od 26. 07. do 10. 08. 2004., izvršena arheološka sondiranja zaštitnog karaktera na prostoru budućeg parkirališta u Kotorskoj ulici pokraj nove Gradske sportske dvorane. Za arheološka istraživanja pozvan je, preko Ustanove u kulturi "Dr. I. Kostrenčić", Institut za arheologiju u Zagrebu, kao krovna arheološka znanstveno – istraživačka ustanova u Hrvatskoj. Istraživanja je provodila dr. sc. Goranka Lipovac Vrkljan, kao voditeljica projekta "Liburnski limes – arheološka topografija" u Institutu za arheologiju i njegova znanstvena suradnica. U stručnoj su arheološkoj ekipi kao članovi bili uključeni arheolozi podrijetlom iz Hrvatskog Primorja kao i domaci studenti arheologije te lokalni đaci kao radnici. Prije početka samog istraživanja od strane Konzervatorskog odjela Rijeka Ministarstva kulture R Hrvatske, lokalitet je dobio preventivnu zaštitu, kako bi se osiguralo njegovo istraživanje ali i kako bi se omogućilo Gradu Crikvenici da po završetku radova i planiranju njegovog nastavka ima mogućnost za buduća istraživanja zatražiti sredstva od Ministarstva kulture R Hrvatske kao i od Županijskog ureda za kulturu.

PRELIMINARNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA ARHEOLOŠKOG LOKALITETA CRIKVENICA – "IGRALIŠTE" 26. srpanj – 10. kolovoz 2004.

Prije samog arheološkog istraživanja, prostor sondažnog iskopa geodetski je snimljen. Ucrtana je geodetska mreža koja se izravno preko novo uzetih reperskih točaka može povezati unutar geodetskog plana Grada Crikvenice. Time je omogućeno nedvojbeno točno lociranje nalazišta. Isto je tako uzimanje početnih geodetskih apsolutnih visina, kao i geodetske mreže, neophodno za potpuno razumijevanje samih nalaza unutar konteksta njihovog položaja prema razini mora, budući da se starost nalaza, osim prema njihovim karakteristikama određuje i visinskim slojevnim položajnima (stratigrafski slojevi) unutar kojih su nađeni. SLIKA 1. Ova se arheološka metoda istraživanja znana i kao istraživanje prema stratigrafskim jedinicama, danas primjenjuje na gotovo svim arheološkim istraživanjima u europskim zemljama. Institut je za arheologiju u Zagrebu preuzeo ovu metodu, primjenjujući je danas gotovo standardno unutar svojih istraživanja. Tako je učinjeno i na lokalitetu Crikvenica – "Igralište". SLIKA 2.

Za probno sondiranje uzeta je sonda veličine 5 x 4 m na ugaonoj točki izmedu Nogometnog kluba NK Crikvenica i pomoćnog nogometnog igrališta a na jugozapadnom prostoru predviđenog budućeg parkirališta kod Gradske sportske dvorane u Kotorskoj ulici. Odabir prostora određen je prema potrebama zaštite ali i prema saznanjima o nalazu antičke keramike i opeke u neposrednoj blizini o čemu su svjedočili slučajni nalazi iz bagerskih iskopa, koji su na tom prostoru provedeni 80 - tih godina XX. st. Sama veličina sonde bila je odredena financijskim i vremenskim ograničenjima.

Nakon što je prvotno skinut sloj recentne graditeljske betonske šute pedesetak centimetara, uslijedio je sloj glinaste naplavine. Oba ova sloja bila su arheološki, odnosno kulturološki sterilna, što ukazuje da u tom vremenskom rasponu na ovom prostoru nije življeno u smislu stalnije ili privremene naseobine. Ubrzo se potom, na slijedećoj dubini, naišlo na prve naznake arheološkog materijala. Radi se o ulomcima antičke rimske uporabne keramike i graditeljskog materijala, prvenstveno opeke. Spuštajući se niže taj je sloj bio sve bogatiji nalazima. Na žalost, zbog već navedenog financijskog i vremenskog ograničenja, veličinu prostora istraživanja unutar sonde morali smo tijekom drugog tjedna istraživanja smanjiti na njenu polovicu, kako bi što kvalitetnije istražili i dokumentirali postojeće nalaze, čija je koncentracija bila izuzetna. SLI KA 3.

Na prostoru polovice sonde koji iznosi 4 x 2 m zahvaćen je sloj razdoblja rimske antike, koji nam svojim arheološkim sadržajem nedvojbeno potvrđuje odvijanje života antike na ovome lokalitetu. SLIKA 4. I 5. O kojem se obliku njegovog odvijanja radi, za sada možemo i smijemo samo pretpostavljati. Naime, istraživanja koja smo proveli izuzetno su malog opsega a da bi mogli donositi određene zaključke. Ujedno, znanstvena nam etika ne dozvoljava tvrdnje za koje nemamo egzaktne materijalne dokaze većih razmjera i na koje se možemo pozvati. Bez obzira koliko nam pojedini nalazi na to ukazuju. Ne manje važan je i element usporedbene analize materijala s drugih lokaliteta sličnog karaktera, a za koji nam je potrebno određeno vrijeme proučavanja. Poradi svega, ovo naše preliminarno razmišljanje ne iznosi potvrđenu znanstvenu činjenicu , već određena vrlo čvrsta razmišljanja na temelju dobivenih rezultata.

Ono što možemo izreći svakako je činjenica da se na ovome lokalitetu unutar izuzetno malog prostora pronašla izuzetna količina keramičkog i opekarskog materijala, vodoravno posložen. SLI KA 6 i 7.

Cjelokupan materijal pronađen je u fragmentiranom stanju. Prevladavaju ulomci amfora sačuvanih vratova s ručkama. Prema sadašnjem saznanju otkrili smo ulomke od najmanje 10 - tak amfora. Prema prvim analizama radi se o amforama koje se datiraju u vrijeme od I. st. po Kr. do pocetka III. st. po Kr.. SLIKA 4, 10

Uz nalaze amfora pronađeni su ulomci stolne keramike. Posebno se ističu nalazi dna tanjura, zdjela kao i prekrasan primjer vrčića – oinohoe. SLIKA 9.

Ne manje značajni su i nalazi keramike tankih stijenki. Radi se o izuzetno kvalitetnoj keramici, često ukrašenoj. Takovih primjera imamo i na ovome lokalitetu. Ovom se keramikom koristio samo bogatiji sloj stanovništva unutar rimskih naselja. Ona je na početku I. st. po Kr. uvažana kao gotov proizvod, da bi se nešto kasnije i lokalno izrađivala.

Od graditeljske keramike na lokalitetu Crikvenica – "Igralište", pronađen je veći broj ulomaka različitih namjena. Radi se ponajprije o nalazima ulomaka krovne opeke – tegulama i imbreksima, potom podnoj opeci – spiki kao i ulomcima latera, samih opeka. Na žalost osim jednog ulomka s pečatom, nisu pronađen drugi. Međutim i ovaj nam je nalaz izuzetno značajan jer nam i on donosi natpis žiga koji predstavlja posebnost za ovaj prostor jednako kao i žigovi koji su otkriveni 80 - tih godina u slučajnom bagerskom iskopu na prostoru pomoćnog nogometnog igrališta u Crikvenici. Radi se o žigu s natpisom od koga je sačuvano EX. Ovaj žig pripada istoj antičkoj radioničkoj produkciji čiji je zakupnik bio određeni Sekst Metilije Maksim. Opeke s tim istim žigom su objavljene. Danas se one nalaze u postavu izložbe u Gradskoj galeriji u Crikvenici. Za nas one predstavljaju izuzetan nalaz. Naime, prema žigovima možemo utvrditi vrijeme i smjerove trgovine u doba antike ali i mjesto njene proizvodnje. Stoga nam je opeka sa žigovima izniman orijentir. Posebna je zanimljivost crikveničkih žigova u njihovom natpisu. Ovaj se zakupnik manufakture (prema pojavi tih žigova) susreće na iznimno usko odredenom prostoru, što je jako važno jer nam ukazuje da je negdje na tom prostoru i radionica. Žigove dakle Seksta Metilija Maksima nalazimo osim u velikoj količini u Crikvenici još na Krku, u Senju i u Lici. Nema ih u Italiji niti u Istri. Prema tome, možemo gotovo sigurno pretpostaviti da bi upravo na lokalitetu Crikvenica – “Igralište” mogli očekivati njihovu radioničku proizvodnju. O tome je razmišljao i znameniti engleski arheolog i istraživacki rimske provincije Dalmacije J. J. Wilkes, koji je radionicu keramike i opeka - figlinu ovih crikveničkih karakteristika smjestio unutar Vinodola. Preciznije nije mogao odrediti, jer do tada nije bilo provedenih istraživanja koja bi uže locirala tu radionicu.

Da je moguća vrlo izvjesna pretpostavka o postojanju figline, radionice keramičkog graditeljskog materijala i uporabne keramike na prostoru AD TURRESA tijekom prvih stoljeca i to na lokalitetu Crikvenica – “Igralište” možemo zahvaliti upravo proveđenim arheološkim istraživanjima koja su bila moguća zahvaljujući mudrosti odluke Grada Crikvenice.

Što nam od rezultata doista govori u prilog pretpostavci postojanja radionice na našem lokalitetu ?

Prvo: Na izuzetno malom sondažnom iskopu otkriveno je više od stotinjak kilograma keramike i opeke datirane od I. st. po Kr. do II. st. po Kr.

Drugo: Keramika i opeka nađeni su u ulomcima ali izrazito vodoravno posloženi jedan na drugi i to iz određene namjere. Slučaj s taraciranjem ove vrste, nije slučajnost već je materijal koji je bio otpadni materijal radioničke proizvodnje, odložen i položen na periferno mjesto radionice. Moguće za potrebe drenaže ovog zemljišta koje je izrazito bogato podzemnim vodama.

Treće: Otkrivena su vatrišta, SLIKA 8, 14 I 15 o čemu nam svjedoče veće nakupine nabijene izrazito crvene gorene zemlje, SLIKA 16. Unutar tih vatrišta, pronađeni su in situ (na izvornom mjestu) komadi gara i negorenog drveta, SLIKA 11. Izuzetan nalaz! Nakon njegove analize, bit ce nam moguće detaljnije objasniti proceduru tehnologije pečenja.

Četvrto: U cijelom antičkom sloju izuzetna je koncentracija amorfnih glinenih struktura. Radi se o zapečenoj glini koja je bila dio izravnog otpada prilikom neuspjelog pečenja keramičkih i opekarskih predmeta. Ovaj veliki broj te vrste nalaza ukazuje na blizinu anatičkih peći. Na žalost njih u ovoj arheološkoj kampanji, nismo uspjeli locirati, premda je zasigurno njihovo postojanje.

Peto: Kako je unutar sonde pronađen izuzetan broj vrijednih ulomaka amfora (preko njih desetak), mišljenja smo da su se ove amfore moguće i izrađivale unutar ove crikveničke radionice.

Šesto: i u ovom je arheološkom istraživanju pronađena opeka sa žigom Seksta Metilija Maksima.

Sedmo: Pronađeno je dosta ulomaka zgure, što predstavlja otpad pri pečenju. Radi se uglavnom o glinenoj, keramičkoj zguri.

Osmo: Sva je keramika iste kvalatete i strukture, što ukazuje da se proizvodila na jednome mjestu od jedne iste vrste gline, kao i istom tehnologijom pečenje.

Deveto: Uočeno je mnoštvo ulomaka prepečene ili izgorene keramike. Takova keramika zasigurno nije uvažana kao roba. tko bi kupio izgoreno ili pregoreno! Već je ona nastala kao škart tijekom procesa pečenja.

Deseto: Da je zasigurno potvrđen život na ovom prostoru u doba rimske antike potvrđuju dva iznimna arheološka nalaza. Radi se u ulomku stakla koji na dnu ima utisnuti križ i nalazu staklene perle dugoljastog oblika koja se koristila kao umetnuti ukras. To su doista rijetki ali iznimno vrijedni nalazi.

Jedanaesto: U profilu, posebno južnome i zapadnom, uočeni su ulomci žbuke, koja nam ukazuje na postojanje kamene arhitekture na širem prostoru, SLIKA 13.

Sve navedeno ukazuje nam da je na prostoru AD TURRESA tijekom I. i II. st. po Kr. bila radionica keramike i graditeljskog materijala. Njen je prostor zahvaćao dio današnjeg nogometnog igrališta NK Crikvenice, pomoćno nogometno igralište i prostor parkirališta kod Gradske sportske dvorane. Da nije postojala samo radionica, već i određeni gospodarski kompleks, kao i civilno naselje, za sada pretpostavljamo prema sličnim situacijama nalaza na lokalitetima sličnog karaktera u rimskoj Dalmaciji.

Zašto Rimljani odabiru baš prostor Crikvenice – AD TURRESA za mjesto radionice? Nekoliko je tome važnih preduvjeta.

1. Rim gradi radionice na prostoru koje je dostupno s mora ali i u blizini svojih državnih cesta zbog transportnih potreba. Da je prostor AD TURRESA bio idealan ukazuje podatak da je more u to vrijeme bilo do samog početka nogometnog igrališta. S druge strane, malo sjevernije od Badanja, na prostoru dna kome je danas tvornica Milman, prolazila je glavna rimska cesta koja je spajala Rim i Akvileju sa Senjom, Zadrom, Splitom, sve do Konstantinopola (Carigrada – Istambula).

2. Radionicu Rimljani grade samo ukoliko je okolni prostor laporast, odnosno ako u blizini postoje nalazišta gline. Znano je da je cijelo zaleđe Crikvenice tog geološkog sastava. Pri obilasku prostora tvornice Milman, utvrđeno je jedno takovo nalazište, dok mnoštvo kaverni pod Badanjem i u blizini Grižanskog mosta sadrži naslage iste gline, koja svojim karakteristikama odgovara kvaliteti pronađene rimske keramike.

3. Važna je i blizina tekuće slatke vode, koja je bila bitna u procesu oblikovanja keramičkih predmeta. Premda je vjerojatno da je današnji tijek Dubračine nešto izmijenjen i da se on pružao deltasto prema ušću, njegova prisutnost kao potvrde mišljenju o radioničkom kompleksu, iznimno je važna.

4. Kako bi se uopće mogla pokrenuti keramičarska proizvodnja unutar radionice, nužan je preduvjet u doba antike bila neposredna dostupnost drva koje se koristilo kao ogrijevni materijal za peći. Znano je dobro koliko je bilo šumsko bogatstvo Vinodola, posebno u doba antike.

Sve što smo iznijeli, vrlo jasno govori u prilog našoj pretpostavci da smo tijekom arheoloških istraživanja srpanj / kolovoz 2004. godine na lokalitetu Crikvenica – “Igralište” naišli na dio kompleksa antičke figline, keramičarke radionice AD TURRESA.

Prostor koji smo otvorili svojim nalazom upućuje da se radi o perifernom dijelu radionice, čije mjesto tek valja istražiti.

Koliki značaj ima ovo arheološko otkriće, ne samo unutar hrvatske arheološke znanosti već poglavito za povijest nastanka Crikvenice i njenog određenja kao antičkog AD TURRESA, govori ne mali broj usporedbenih primjera koji će vam jasno ukazati kako se spomenici kulture i istraženi arheološki lokaliteti mogu ali i trebaju turistički prezentirati i koristiti kao naš najjasniji kulturni proizvod.

Kao primjer navodim vam novija arheološka istraživanja u Poreču. Na lokalitetu Loron, kod Červara – izuzetnog turističkog središta, pri samoj obali, kolege su 1994. godine otkrili keramičarski centar proizvodnje amfora, uz proizvodnju i drugog keramičarskog posuđa kao i samih opeka. Situacija je gotovo istovjetna kao i na primjeru naših istraživanja u Crikvenici. Pronađeni predmeti, kao i nalazi amorfnih oblika zapečene gline, ukazuju na istu sliku u Loronu kao i u Crikvenici: postojanje keramičarskog proizvodnog središta. Ono što je otkriveno u Poreču a mi u Crikvenici nismo na to još naišli je kamena arhitektura. No kako smo i mi nailazili na ulomke žbuke, zasigurno je da i na primjeru Crikvenice valja očekivati njenu pojavu ( o njenom postojanju govorili su nam neki svjedoci iskopa iz 1984. godine). Jedina je razlika kod primjera ovih dvaju antičkih središta proizvodnje keramike, u trajanju istraživanja, zahvatu veće površine, pa prema tome i brojnosti nalaza. Naglašavam, da prilikom nalaza u Poreču, uz mnoštvo opeka sa žigovima, nije pronađen niti jedan crikvenički! To nam još jednom ukazuje da se doista u Crikvenici proizvodila posebna opeka, samo jednog određenog vlasnika, koja nije nigdje drugdje pronađena.

Ono što je posebno još istaknuti na primjeru Poreča, je činjenica da se odmah nakon prvih otkrića, nastavilo odmah s većim istraživanjima (uključujući u financiranje Ministarstvo kulture, Županiju ali i inozemne arheološke institucije) kako bi se što prije ono dovršilo i sve stavilo za potrebe turističke promidžbe. Ona je najbolje prezentirana knjigom (dvojezičnom) o Loronu, koja predstavlja izuzetnu turističku ponudu grada Poreča.

Može li to imati i Crikvenica? Vjerujemo da. Potrebno je samo istražiti ostali okolni prostor, sakupiti građu i prezentirati je, kako u muzejskom postavu u Gradu Crikvenici tako i u publikaciji.

Na kraju, zahvaljujemo Gradu Crikvenici na ukazanom nam povjerenju pri pozivu da obavimo arheološka istraživanja. Nadamo se da će vam ovih naših nekoliko znanstvenih spoznaja ukazati koliko smo mnogo uspjeli saznati iz provedenih istraživanja. O tome će javnost biti upoznata već ove jeseni na simpoziju arheologa Hrvatske, koji se održava početkom listopada na Rabu i Pagu. Ujedno vjerujemo da će ova naša otkrića, potaknuti vaša razmišljanja o mogućnosti nastavka rada na otkrivanju tajni cjelokupnog lokaliteta Crikvenica – “Igralište”, čemu Vam mi dajemo našu potpuno znanstvenu podršku jer držimo da je to i najbolja turistička razglednica crikveničkog AD TURRESA.

IZVJEŠĆE O ARHEOLOŠKOM ISTRAŽIVANJU NALAZIŠTA CRIKVENICA – "IGRALIŠTE"

IZVJEŠĆE
O ARHEOLOŠKOM ISTRAŽIVANJU NALAZIŠTA
CRIKVENICA – "IGRALIŠTE"