|
|
Josip
Žgaljić
U
susret
frankopanskim kaštelima
(O akademiku
Branku Fučiću)
|
|
 |
Tijekom
obilaska frankopanskih kaštela sudionici
su imali prigodu vidjeti zlatni križ krbavskih
biskupa iz 13. stoljeća. Riječ je o čuvenom
Milonjinom križu koji se čuva u Riječkoj
nadbiskupiji gdje se nalazi od 1493. godine,
nakon Krbavske bitke.
Do Branka Fučića je Ingrid Žic koja je pod
dojmom tih obilazaka i Fučićevih riječi
napisala knjigu "U potrazi za frankopanskim
kaštelima". |
|
  elgrad,
Bribir, Drivenik, Grižane, Novi... najznamenitija su
povijesna mjesta vinodolskoga podneblja u kojima se
možemo susresti s glagoljskim spomenicima. I Branko
je Fučić pripremajući svoju knjigu Glagoljski natpisi
krenuo tragom prethodnika kojima su glagoljski natpisi
bili radni izazov, ali istodobno i strast životnoga
opredjeljenja. Još u 19. stoljeću o tim su glagoljskim
natpisima pisali Kukuljević, Jelić, Šurmin, te u 20.
stoljeću Laszowski, Brunšmid, Strohal i Milčetić; ti
su ih znanstvenici zabilježili i o njima ostavili nasljednicima
pisane tragove. Sveukupno tih je 20 glagoljskih natpisa
zabilježio i Fučić u knjizi Glagoljski natpisi.
 inodolskom
se području Fučić vraćao, ali za njega je ono bilo uglavnom
istraženo, smatrao je da se malo koji epigrafski spomenik
može naći na tim prostorima. Tim više što se dosta važnih
povijesnih, umjetničkih i kulturnih spomenika iz Vinodola
nalazi u javnim i privatnim zbirkama i muzejima.
"Njihov
povratak u Vinodol nije danas više moguć i ostvariv,
ali je moguće da im se u Vinodolu omogući vidljiva prisutnost
pomoću njihovih kopija ili slika. To bi bilo važno i
potrebno svjedočanstvo našem nacionalnom identitetu,
davanje ispravnije i potpunije slike o nama u očima
stranih turista koji posjećuju Vinodol", pisao
je Fučić 1993. godine o potrebi revitalizacije tih spomenika.
Skrb
za spomenike kulture
 eđu
ostalim, Fučić je predlagao da se u crkvi Blažene Djevice
Marije Snježne u Belgradu od kamenih nadgrobnih ploča
i od ostaloga nadenoga kamenoga arheološkoga materijala
uredi i postavi lapidarij; da se očiste i stručno konzerviraju
ulomci fresaka koji su otkriveni u području preslice
za zvona pred ulazom u belgradsku crkvu; da se izrade
kopije u umjetnome kamenu glagoljskih natpisa iz Vinodola
(Drivenika, Bribira i Novoga) koji se nalaze u Hrvatskome
povijesnome muzeju u Zagrebu.
 učić
se posebno zalagao da se zaštiti u Novome nadgrobna
ploča biskupa Kristofora u svetištu župne crkve u Novom.
Taj povijesni i umjetnički spomenik, ujedno i izniman
dokument, hodanjem po njemu istrošen je, te je zadnji
trenutak da ga se spasi:
"Nema
drugoga načina nego da se nadgrobna ploča odmah digne
i postavi negdje na slobodnom i vidljivom mjestu uza
zid i da je se galerijski rasvijetli tangentnom rasvjetom.
Otvor rake treba zatvoriti novom, ravnom, glatkom pločom,
na kojoj bi trebalo urezati ime biskupa i godinu njegove
smrti (1499). Drugoga rješenja nema, a ono je hitno.
Naravno da takav zahvat povlači za sobom i druge konsekvence,
a to je stručni komisijski pregled grobnice, dokumentacija
i uzimanje grobnih priloga pokopanoga biskupa za muzejsku
zbirku: njegov prsten i križ, tekstil i sve ostalo što
bi imalo kulturno-historijsku važnost".
 io
je to golemoga Fučićeva opusa zanimanja za povijesne
vrednote u svim našim krajevima. Vrijedno je i nužno
registrirati i takvu njegovu brigu za očuvanje kulturnih
vrednota.
Desetljećima je Fučić upućivao slična pisma po Istri,
Kvarnerskim otocima, u ovom crikveničko-vinodolskome
području upozoravajući lokalne moćnike o potrebi čuvanja
i spašavanja najvrednijih spomenika, uglavnom glagoljskih,
na njihovome području. Nažalost, nebrojeno je dokaza
da je veći dio tih njegovih preporuka završavao zauvijek
u ladicama.
Može
li se ta baština čuvati drugačije?
 oš
jednu nenadmašivu Fučićevu životnu urodenu sposobnost
treba ovom prigodom označiti. Fučić je vodio razne ekskurzije
po područjima gdje je istraživao freske, glagoljske
natpise i grafite i svojim sugestivnim, vedrim, iznad
svega stručnim i duhovitim načinom komuniciranja s ljudima,
prije svega onima "običnima", priskrbio je
sebi epitet nezamjenjiva vodiča, uvijek rado viđena
i iznimno tražena. Poznato je da su posljednjih desetljeća
u doba video-kamera, mnogi polaznici takvih stručnih
putovanja namjerno nosili kameru kako bi snimili Fučića.
edno
od njegovih posljednjih značajnih putovanja zbilo se
tijekom 1993. godine, kada je na zamolbu Turističke
zjednice Crikvenice vodio turiste itinererom zvanim
"Frankopanski Vinodol", u što je uključivalo
posjete šest srednjovjekovnih utvrda, od kojih svaka
ima svoju zanimljivu povijest: Drivenik, Belgrad, Grižane,
Bribir, Ledenice i Novi Vinodolski.
 ahvaljujući
tim putovanjima i ideji domišljenoj na takvome putu,
nastala je knjiga U potrazi za frankopanskim kaštelima
(nažalost ubrzo nakon izlaska knjige preminule, 1997.
godine) riječke novinarke, pravnice i profesorice Ingrid
Žic. Zahvaljujući Branku Fučiću, koji se duboko dojmio
svih sudionika tih izleta, istodobno i nje, Ingrid Žic
je obradila ne samo navedene kaštele već i desetak drugih.
eć
u Uvodu knjige Žic se priklanja Fučićevim razmišljanjima
o nužnosti stalne skrbi za spomeničku baštinu:
"Na
početku ovog putovanja, istraživanja kroz prostor, ali
i vrijeme, pitali smo se kako izgleda i u kojoj je mjeri
ostala sačuvana impresivna frankopanska baština. Može
li se ta baština čuvati drugačije i mogu li ti (uglavnom)
neodgovarajuće valorizirani kašteli biti ponovno dijelovi
našeg svijeta, pitanje je koje nam se nameće na kraju
toga puta. Neki primjeri navedeni u ovoj knjizi pokazuju
da je tako nešto moguće. Želja nam je potaknuti interes
za očuvanjem baštine, upozoriti na njezinu ljepotu i
vrijednost: ako je povijest frankopanskih kaštela bila
tako tegobna, zar mora biti i budućnost".
 pravo
zbog toga pitanja, ali i poradi štovanja Fučićeve skrbi
za našu prošlost, moramo se ovom prigodom vratiti na
početak ovoga teksta i utvrditi što je ostvareno od
Fučićeva apela u 1993. godini: je li učinjen lapidarij
u belgradskoj crkvi, jesu li spašene freske, izrađene
kopije glagoljskih natpisa kojih više nema na vinodolskome
području, i je li zaštićena nadgrobna ploča biskupa
Kristofora? I konačno, proširimo to pitanje i na brojna
druga mjesta naše glagoljaške prošlosti po Istri i Kvarnerskim
otocima. Odgovor će biti dobrim dijelom isti: Nažalost,
pokazalo se tko zna po koji put, da Fučić osim svojega
golemoga znanja, volje i erudicije, nije imao političke
moći i naredbama tražiti da se spase i sačuvaju ti spomenici.
Na
vrh stranice
Preneseno iz: Josip Žgaljić: Branko Fučić
(Od dubašnice do Dubašnice), Rijeka 2001.
|
