www.vinodol.org characterset = windows-1250

U susret frankopanskim kaštelima

(O akademiku Branku Fučiću)
Josip Žgaljić

Belgrad, Bribir, Drivenik, Grižane, Novi... najznamenitija su povijesna mjesta vinodolskoga podneblja u kojima se možemo susresti s glagoljskim spomenicima. I Branko je Fučić pripremajući svoju knjigu Glagoljski natpisi krenuo tragom prethodnika kojima su glagoljski natpisi bili radni izazov, ali istodobno i strast životnoga opredjeljenja. Još u 19. stoljeću o tim su glagoljskim natpisima pisali Kukuljević, Jelić, Šurmin, te u 20. stoljeću Laszowski, Brunšmid, Strohal i Milčetić; ti su ih znanstvenici zabilježili i o njima ostavili nasljednicima pisane tragove. Sveukupno tih je 20 glagoljskih natpisa zabilježio i Fučić u knjizi Glagoljski natpisi.

Vinodolskom se području Fučić vraćao, ali za njega je ono bilo uglavnom istraženo, smatrao je da se malo koji epigrafski spomenik može naći na tim prostorima. Tim više što se dosta važnih povijesnih, umjetničkih i kulturnih spomenika iz Vinodola nalazi u javnim i privatnim zbirkama i muzejima.

"Njihov povratak u Vinodol nije danas više moguć i ostvariv, ali je moguće da im se u Vinodolu omogući vidljiva prisutnost pomoću njihovih kopija ili slika. To bi bilo važno i potrebno svjedočanstvo našem nacionalnom identitetu, davanje ispravnije i potpunije slike o nama u očima stranih turista koji posjećuju Vinodol", pisao je Fučić 1993. godine o potrebi revitalizacije tih spomenika.

Skrb za spomenike kulture

Medu ostalim, Fučić je predlagao da se u crkvi Blažene Djevice Marije Snježne u Belgradu od kamenih nadgrobnih ploča i od ostaloga nadenoga kamenoga arheološkoga materijala uredi i postavi lapidarij; da se očiste i stručno konzerviraju ulomci fresaka koji su otkriveni u području preslice za zvona pred ulazom u belgradsku crkvu; da se izrade kopije u umjetnome kamenu glagoljskih natpisa iz Vinodola (Drivenika, Bribira i Novoga) koji se nalaze u Hrvatskome povijesnome muzeju u Zagrebu.

Fučić se posebno zalagao da se zaštiti u Novome nadgrobna ploča biskupa Kristofora u svetištu župne crkve u Novom. Taj povijesni i umjetnički spomenik, ujedno i izniman dokument, hodanjem po njemu istrošen je, te je zadnji trenutak da ga se spasi:

"Nema drugoga načina nego da se nadgrobna ploča odmah digne i postavi negdje na slobodnom i vidljivom mjestu uza zid i da je se galerijski rasvijetli tangentnom rasvjetom. Otvor rake treba zatvoriti novom, ravnom, glatkom pločom, na kojoj bi trebalo urezati ime biskupa i godinu njegove smrti (1499). Drugoga rješenja nema, a ono je hitno. Naravno da takav zahvat povlači za sobom i druge konsekvence, a to je stručni komisijski pregled grobnice, dokumentacija i uzimanje grobnih priloga pokopanoga biskupa za muzejsku zbirku: njegov prsten i križ, tekstil i sve ostalo što bi imalo kulturno-historijsku važnost".

Dio je to golemoga Fučićeva opusa zanimanja za povijesne vrednote u svim našim krajevima. Vrijedno je i nužno registrirati i takvu njegovu brigu za očuvanje kulturnih vrednota.
Desetljećima je Fučić upućivao slična pisma po Istri, Kvarnerskim otocima, u ovom crikveničko-vinodolskome području upozoravajući lokalne moćnike o potrebi čuvanja i spašavanja najvrednijih spomenika, uglavnom glagoljskih, na njihovome području. Nažalost, nebrojeno je dokaza da je veći dio tih njegovih preporuka završavao zauvijek u ladicama.

Može li se ta baština čuvati drugačije?

Još jednu nenadmašivu Fučićevu životnu urodenu sposobnost treba ovom prigodom označiti. Fučić je vodio razne ekskurzije po područjima gdje je istraživao freske, glagoljske natpise i grafite i svojim sugestivnim, vedrim, iznad svega stručnim i duhovitim načinom komuniciranja s ljudima, prije svega onima "običnima", priskrbio je sebi epitet nezamjenjiva vodiča, uvijek rado viđena i iznimno tražena. Poznato je da su posljednjih desetljeća u doba video-kamera, mnogi polaznici takvih stručnih putovanja namjerno nosili kameru kako bi snimili Fučića.

Jedno od njegovih posljednjih značajnih putovanja zbilo se tijekom 1993. godine, kada je na zamolbu Turističke zjednice Crikvenice vodio turiste itinererom zvanim "Frankopanski Vinodol", u što je uključivalo posjete šest srednjovjekovnih utvrda, od kojih svaka ima svoju zanimljivu povijest: Drivenik, Belgrad, Grižane, Bribir, Ledenice i Novi Vinodolski.

Zahvaljujući tim putovanjima i ideji domišljenoj na takvome putu, nastala je knjiga U potrazi za frankopanskim kaštelima (nažalost ubrzo nakon izlaska knjige preminule, 1997. godine) riječke novinarke, pravnice i profesorice Ingrid Žic. Zahvaljujući Branku Fučiću, koji se duboko dojmio svih sudionika tih izleta, istodobno i nje, Ingrid Žic je obradila ne samo navedene kaštele već i desetak drugih.

Već u Uvodu knjige Žic se priklanja Fučićevim razmišljanjima o nužnosti stalne skrbi za spomeničku baštinu:

"Na početku ovog putovanja, istraživanja kroz prostor, ali i vrijeme, pitali smo se kako izgleda i u kojoj je mjeri ostala sačuvana impresivna frankopanska baština. Može li se ta baština čuvati drugačije i mogu li ti (uglavnom) neodgovarajuće valorizirani kašteli biti ponovno dijelovi našeg svijeta, pitanje je koje nam se nameće na kraju toga puta. Neki primjeri navedeni u ovoj knjizi pokazuju da je tako nešto moguće. Želja nam je potaknuti interes za očuvanjem baštine, upozoriti na njezinu ljepotu i vrijednost: ako je povijest frankopanskih kaštela bila tako tegobna, zar mora biti i budućnost".

Upravo zbog toga pitanja, ali i poradi štovanja Fučićeve skrbi za našu prošlost, moramo se ovom prigodom vratiti na početak ovoga teksta i utvrditi što je ostvareno od Fučićeva apela u 1993. godini: je li učinjen lapidarij u belgradskoj crkvi, jesu li spašene freske, izrađene kopije glagoljskih natpisa kojih više nema na vinodolskome području, i je li zaštićena nadgrobna ploča biskupa Kristofora? I konačno, proširimo to pitanje i na brojna druga mjesta naše glagoljaške prošlosti po Istri i Kvarnerskim otocima. Odgovor će biti dobrim dijelom isti: Nažalost, pokazalo se tko zna po koji put, da Fučić osim svojega golemoga znanja, volje i erudicije, nije imao političke moći i naredbama tražiti da se spase i sačuvaju ti spomenici.