www.vinodol.org
characterset = windows-1250

Preneseno iz: Ivan Barbarić, Knez minijature Juraj Julije Klović, Bribir - Rijeka 2000.

Veliki slikar malih stvari

Ivan Barbarić

Ono što je presudno u stvaralaštvu jednog čovjeka, što ga čini velikim, njegov je unutrašnji poriv koji ga nadahnjuje da stvara djela koja u sebi nose trajnu vrijednost, djela kojima se dive i koja poštuju, ne samo njegovi suvremenici već i kasnija pokoljenja. Epitet velik ili najveći, označava jednu cjelovitu ličnost koja snagom svog talenta i upornog rada stvara djela koja se izdižu iz sfere uobičajenog i nose u sebi odraz svog vremena ili viziju budućnosti.

Cijenu slave nije lako postići bez velikog odricanja, da bi se išlo ukorak s vremenom koje je dalo takve veličine i genije uma i duba kao što su bili Michelangelo, Rafael, Tizian i drugi veliki umjetnici XVI. stoljeća. A takvu će slavu ipak postići veliki majstor minijature Julije Klović, iako je stvarao u doba kada se svijet divio monumentalnim umjetničkim djelima.

Malo je umjetnika, osim Ralaela, Michelangela, Tiziana i Leonarda da Vincija, o kojima su jednako dobro sudili svi poznavatelji umjetnosti, s toliko pohvalnih epiteta, kao što su sudili o Juliju Kloviću. Međutim, rijetki su i umjetnici toliko slavljeni i hvaljeni od svojih suvremenika zbog iznimne darovitosti kojom su stvarali djela vrijedna divljenja, da bi kasnije stoljećima bili zaboravljeni, kao što je bio Klović.

Možda je razlog tome što je bio suvremenik najvećih umjetnika koje je svijet poznavao - Michelangela i Rafaela - koji su svojim djelima dan pečat vremenu u kojem je živio i Klović, ih se uzrok može tražiti u tome sto su njegova djela, čuvana po raznim galerijama i bibliotekama od Europe do NewYorka, ostala nepristupačna, pa otuda i nepoznavanje Klovićeva stvaralaštva, o kojemu se posebno malo znalo kod nas. Stoga Ivan Kukuljević s pravom izražava žaljenje što je Klović bio zaboravljen i zbog nemara naših ljudi koji su se sretali s njime u Italiji, ali se nisu potrudili zabilježiti ni njegovo domaće, hrvatsko ime. Da nije Klovićev suvremenik Vasari napisao njegov životopis, danas ne bismo znali ni mjesto njegovog rođenja.[11]

Talijanski slikar, graditelj i pisac životopisa poznatih umjetnika Giorgio Vasari[12], oduševljen Klovićevim prekrasnim minijaturama, uzdigao ga je iznad svih sitnoslikara, te već na samom početku Klovićeva životopisa kaže:

"Nikada nije postojao i možda još mnogo stoljeća neće postojati ni izvanredniji ni izvrsniji minijaturist ili, rekli bismo, slikar malih stvari, nego što je bio don Julije Klović, jer je on daleko nadmašio sve one koji su se ikada ogledali u toj vrsti slikarstva."[13]

Moglo bi se pomisliti da Vasari možda pretjeruje hvaleći u tolikoj mjeri umjetnost svog dobrog znanca i prijatelja, ali ako su i poslije njega oni koji su pisali o Kloviću morali ponovno priznati da je "minijaturist Klović mogao sitnoslikarski reproducirati čak i plastično savršenstvo monumentalnih Michelangelovih djela",[14] nema sumnje da je Vasari bio u pravu.

Svijet zaista nije dao čovjeka koji bi nadmašio Klovića u sitnoslikarstvu. I mnogi drugi pisci koji su pisali o njemu, isticali su njegovu vještinu minijaturista. U svojim ga djelima spominju Paolo Pino, Borghini, Lomazzo, Manzini, Baglione i drugi. Za Borghinija je u minijaturi Klović bio izvrstan[15], bio je to način koji je Klović učinio blistavim poput slikarstva.[16] Poznati portugalski slikar i jedan od Klovićevih učenika, Francisco de Hollanda, reći će za Klovićevu umjetnost: "Valja znati da se ova vrsta radnje može veoma teško naučiti, a još teže izvesti, zato ja don Juliju dajem prednost pred svim iluminatorima Europe. Ali da njega nije bilo, možda bih se ja proslavio u toj vrsti slikanja. Bio je on najglasovitiji iluminator u Europi."[17]

Divljenje Klovićevoj umjetnosti izražavali su i kasnije svi oni koji su o njemu pisali ili ga spominjali u nekim svojim djelima iz povijesti umjetnosti, obasipajući ga epitetima kao: "knez minijaturista", "najsjajniji", "jedinstven u minijaturi", "Rafael minijature , slavni slikar XVI. stoljeća" , "nedostižan" i slično.

Klović je umjetnost sitnoslikarstva dotjerao zaista do najvišeg stupnja savršenstva. Bilo je slikara te vrste i prije i za njegova vremena, ali kako kaže Amadeo Ronchini, "među mnogim predstavnicima minijature, starijim i suvremenim, nitko se nije uzdigao do visine Julija Klovića."[18] Minijatura, koju je Klović uzdigao do savršenstva, način je slikanja poznat još u antičkom vremenu i kroz srednji vijek, sve do prošlog stoljeća. Međutim, ni do Klovića ni nakon njega ona nije imala onaj izraz koji je toj vrsti slikarstva dao ovaj veliki majstor kista. Imao je poseban dar za slikanje u malom, prenoseći u male dimenzije likove, predmete i krajolike, tako da ništa ne izgube od svoje grandioznosti. Njegove minijature toliko su oduševljavale njegove suvremenike, čak i poznate umjetnike toga doba, da su ga, ne bez razloga, nazivali "mali i novi Michelangelo i Rafael minijature .


[11] I. KUKULJEVIĆ - SAKCINSKIi, Život Jurja Julija Klovića slikara, Zagreb 1852-, str. 31-32.
[12] GIORGIO VASARI (1511.-1574.), talijanski slikar, graditelj i pisac životopisa poznatih umjetnika. Stekao je humanističku naobrazbu, učio slikanje u radionicama Firenlinskih majstora. Iako su mu slikarska djela korektna, ostaje u granicama osrednjosli. Trajnu slavu Vasari zahvaljuje u prvom redu svojoj zbirci životopisa talijanskih umjetnika, objavljenoj prvi put 1550. godine pod nazivom Le vite dei piu eccellenti pittori, scultori e architettori scritte da Giorgio Vasari. (Životi slavnih slikara, kipara i graditelja koje je napisao Giorgio Vasari). Drugo izdanje izašlo je 1568. godine. Medu tim je životopisima i Klovićev - Vita ai Don Giulio Clovio.
[13] G. VASARI, Vita ai don Giulio Clovio miniatore, con una introduzione, note e bibliografia di Antonietta Maria Bessone Aureli, Firenca 1915., str. 61.
[14] F. BONNARD, Don Giulio Clovio miniaturiste, Rim-Pariz. 1929., str. 4.
[15] R. BORGHINl, Il riposo ... in cui della pittura e della scultura si favella, Firenca 1584., str. 434.
[16] P. LOMAZZO, Trattato dell'arte della pittura, scullura ed architettura, Rim 1844., sv. II, str. 382.
[17] F. DE HOLLANDA, Arts en Portugal, Pariz 1846., str. 6.
[18] A. RONCHINI, Giulio Clovio, u "Atti e memorie delle Deputazioni di Storia patria per le provincie Modenesi e Parmensi", vol. 111, Modena 1865., str. 259.

Preneseno iz: Ivan Barbarić, Knez minijature Juraj Julije Klović, Bribir - Rijeka 2000.

www.vinodol.org