Tragovi prošlosti na
području Vinodola
Vinodol
Knjige
 
PROBLEM KLOVIĆEVOG RODNOG MJESTA
Ivan Golub
»Grisone« Klovićevo rodno mjesto u Vasarija

Jedini suvremeni podatak što ga imamo o mjestu Klovićeva rođenja jest, koliko mi je poznato, Vasarijev zapis u Klovićevoj biografiji u drugom izdanju »Života slavnih graditelja, slikara i kipara«, izašlom u Firenzi 1568, dakle za života Klovićeva. Podatak glasi:

GrižaneNacque [1498] costui nella prouincia di Schiauonia, o uero Coruatia, in una villa detta Grisone, nella Diocesi di Madrucci.

U ovoj kratkoj rečenici zgusnuti su značajni podaci: navedena je najprije civilna pokrajina »prouincia di Schiauonia o uero Coruatia«, zatim mjesto »una villa detta Grisone«, napokon crkvena pokrajina »diocesi di Madrucci«.

Klovićevo rodno mjesto treba tražiti u Hrvatskoj, i to u biskupiji »Madrucci«. Jedina biskupija na teritoriju Hrvatske kojoj je ime gotovo identično s »Madrucci« jest biskupija modruška, koja se, kako upozorava Ivan Crnčić, izvorno zvala Modruše, dakle pluralno a ne singularmo Modruš. Oblik »Madrucci« je upravo i pluralan. Što u njemu ne dolazi »š« nego »č«, to se može dugovati eufoniji talijanskog govora ili - kako se doumljuje Crnčić tiskarskoj greški.[95] Danas se biskupiju modrušku, koja više ne postoji samostalno, nego sjedinjena sa senjskom i riječkom, talijanski zove Modrussa. U svakom slučaju očito je da »diocesi di Madrucci« nije drugo nego biskupija Modruše (izvorno ime), odnosno Modruš (kasniji oblik imena).

Klovićevo rodno mjesto treba dakle tražiti u biskupiji modruškoj, i to pod imenom »Grisone«, pri čemu treba uvažiti da je »Grisone« talijanski oblik za hrvatsko ime Klovićeva rodnog mjesta. U modruškoj biskupiji između Bribira i Bakra postoji mjesto koje se zvalo u nekim glagoljskim listinama iz 14. stoljeća »Grižane« a u nekima iz 15. stoljeća »Grize«. Tako u jednom dokumentu iz Biograda od 1323. nabrajaju se ljudi iz pojedinih mjesta; i tu dolazi doslovce: »a z Grižan: 1. Budišć, 2. Prodan...«.[96] A u jednom glagoljskom dokumentu iz 1474. spominju se »Grize« dva puta, doslovce: »živušći v Grižah« i »v Grižah«.[97]

U 15. i 16. stoljeću ime istog tog mjesta javlja se i u obliku »Križane«.[98] S tim u vezi postavlja se pitanje nije li u Klovićevo doba prevladavala, doduše, upotreba imena »Grize« odnosno »Grižane«, ali je postojala uz sve rjeđu upotrebu svijest da se mjesto naziva i »Križane«, i da je u njegovu korijenu uključena riječ »Križ«. Možda, kako smo naprijed rekli, govoreći o eventualnu Klovićcvu monogramu što dolazi u misalu čazmanskog prepošta Jurja de Topusko, križ u monogramu označuje »Križane« odnosno »Grižane« kao Klovićevo rodno mjesto.

Za nas je dakako važno znati kako se mjesto »Grize«, »Grižane«, »Križane« nazivalo latinski, odnosno talijanski. Kukuljević bilježi da se ono zvalo latinski »Grisane«.[99]

S tim u vezi postavlja se pitanje zašto u Vašari ja dolazi »Grisone«, a ne »Grisane«, što bi bilo bliže i hrvatskom i latinskom imenu mjesta, i da li ta razlika stavlja u pitanje identičnost »Grižana« i »Grisone«. Identičnost nije u pitanju doista, jer na području Hrvatske, uzete u najširem smislu riječi, u biskupiji modruškoj ne ipostoji tada niti jedno mjesto koje bi se zvalo « Grisone« odnosno tome slično do Grižana koje su jedino i imenu »Grisone« najbliže ime.

Na pitanje zašto u Vašari ja dolazi oblik »Grisone« a ne »Grisane« Crnčić odgovara da je to u biti tako jednako kao da je Vašari napisao baš »Grisane«, a možda i jest, veli Crnčić, Vašari to doista tako i napisao ali je »tiskar shabio«.[100] No možda je eufoničnost talijanska od latinskog »Grisane« načinila »Grisone«. A da izvorni »ž« iz »Grižane« nije se mogao izraziti u talijanskom imenu mjesta očito je; on se rado nadomještao sa »s« koji se po svom položaju u riječi izgovarao »z«. Tako se npr. Križanić pisao u talijanski pisanim dokumentima »Crisanich« i »Crisanio«.

Zahvaljujući dakle vrlo preciznom podatku što ga donosi Vašari nedvojbeno je da se Klović rodio u Grižanima u biskupiji modruškoj a pokrajini slavonskoj ili hrvatskoj. Tu je međutim i početak poteškoća. Problem je naime u kojem opsegu, čisto geografski, treba uzeti Grižane, i u kojem se je najužem prostoru tog područja što ga pokriva ime Grižane rodio Klović.

»Villa detta Grisone« — Grižane, dvorac ili selo?

Najprije glede opsega područja koje je obuhvaćeno imenom »Grižane«. Vašari precizno bilježi da se Klović rodio »m una villa detta Grisone«. »Villa« može značiti dvorac na selu, ljetnikovac, gospodarstvo, selo ili zaselak. U kojem je smislu u Vasarija upotrijebljen naziv »villa« teško je reći. Stvar je još teža što se imenom Griže u ono vrijeme označivalo frankopanski dvorac i selo što se pod dvorcem prostilo, a postojali su možda i okolni zaseoci.

Ako se naziv »villa« uzme u smislu dvorca, ili preciznije gospodarstva jednog dvorca, onda bi to značilo da se Klović rodio na imanju Frankopana. To nije proturječno predajama, o kojima ćemo malo kasnije izvijestiti, a po kojima je Frankopan zapazio darovita dječaka. Iste predaje naglašuju kako je Klović bio dijete siromašnih roditelja, kojemu je majka tuđa polja radila. Klovići očito nisu bili plemići, pa ni oni najsitniji. Klović bi se bio valjda negdje zabilježio kao »nobilis«. A to čini još vjerojatnijom mogućnost da su se dali na službu na imanju Frankopana, odnosno trsatskih fratara, koji su dobili darovnicom Griže. Ako je Juraj Julije dijete roditelja koji su živjeli i radili na Frankopanovu (ili fratarskom) imanju, onda je i razumljivije da je netko moćan i nekako blizak zapazio talenat dječakov i upravio ga put izobrazbe.

Ako se naziv »villa« uzme u smislu sela, onda se radi naravno o mjestu »Grižama« odnosno »Grižanima«. Da li su Grižane uključivale zaselke, teško je znati. Ako su postojali zaselci, koji su od njih stajali pod imenom Grižana, također se ne da utvrditi. Možda upravo ta nedefiniranost dala je mjesta raznim nagađanjima i zauzetim prisvajanjima te polemičkim sporenjima.

Neka od njih smo vidjeli kad smo govorili o problemu hrvatske varijante Klovićeva prezimena. Tako neki posve odriču mogućnost da se Klović rodio na području Grižana i tvrde da se rodio u selu Klarićima na području Drivenika. Drugi, konkretno Dragutin Hirc, smatra da je selo Rudenice, koje se nalazi u driveničkoj župi, rodno mjesto Klovićevo, no on toga ne stavlja u suprotnost s Vasarijevim zapisom da se Klović rodio u Grižanima: »Napried od Krinje« - piše Hirc u svojoj knjizi »Hrvatsko primorje« izašloj u Zagrebu 1891. »evo ti Rudenica, koje spadaju pod župu driveničku. U ovom seocu ima svaki seljak uz svoje ime i prezime još i prišvarak 'Rimljan'. U tom mjestu življaše već sada izumrla obitelj Kovičića. Na staroj jednoj listini, na kojoj bijaše potpisan pradjed sadanjeg župnika, Ivan Balas st., nalazi se među imeni i ime Matej Kovičić. Nisu li možda Rudenice rodno mjesto Julija Klovija? Talijani rado pomekšavaju, pak načiniše od Kovičić Clovichich, a naj poslije Clovij. Ako se veli, da se Klovio u Grižanima rodio, ne smeta, jer svakii seljak, bio on iz Triblja, Rudonica, Bašunja itd., zvao se Grižanac. Pitaš li ga, otkuda je, reći će ti iz Grižana, ako i nije iz istoga mjesta, već iz župe grižke. Zna se da je Julijo Klovio u Rimu boravio, pak su valjda rođaci njemu na spomen uzeli prišvarak Rimljanin«.[101]

Grižanske pak predaje, kako ćemo doskora vidjeti, ubiciraju mjesto Klovićeva rođenja u selu Antovu odnosno Gobićima na području Grižana.

Pošto smo razmotrili Vasarijeve podatke o Klovićevu mjestu rođenja, koji su vrlo precizni i krajnje podrobni, nameće nam se na koncu pitanje odakle ti podaci Vasariju? Pitanje je to aktuelnije što neki, kako smo vidjeli, tvrde da se Klović nije rodio u Grižanima uzetim i u najširem smislu riječi, i na taj način zapravo osporavaju vjerodostojnost Vasarijevih podataka o Kloviću. Kako je Vasari Klovićev suvremenik, postavlja se pitanje nije li on od samog Klovića dobio podatke za Klovićevu biografiju. O stupnju vjerojatnosti takve pretpostavke odgovorit će nam izvještaj o našem traženju o Kloviću u Vasarijevoj literarnoj ostavštini i u njegovim »Životima«. No prije nego o tome izvijestim, donosim zapis o problemu Klovićeva rodnog mjesta u predaji vinodolskog kraja kako sam ga zapisao u Grižanima i Klarićima, mjestima koja se spore oko Klovića.

Spomenimo međutim da po mišljenju prof. Ljube Babića nije samo Vasari tiskom nego i El Greco kistom zabilježio da je grižanski kraj Klovićev zavičaj. Kroz suze mi je nedavno čitao profesor Babić iz svoje knjige ulomak o El Grecovu portretu Klovića: »Na toj slici desnom rukom pokazuje Klović ukrašenu minijaturnu knjigu, jednu od onih koje je Klović izradio. Na stieni pozadine naslikan je pejzaž. Što znači taj pejzaž? Možda taj pejzaž znači više nego slučajno postavljena slika u dekorativnu svrhu. Slučaj je valjda htio da sam upravo tada mnogo crtao po našem Vinodolu u vrieme, prije nego što sam tu El Grecovu sliku vidio u originalu u Napuljskom muzeju. Crtao sam u okolini Bribira i Grižana. Naravno, crtao sam i one poznate prekrasne skupove drveća na okuki ceste izpod Bribira. I kad sam se nakon nekog vremena našao pred tom slikom Grecovom u Napulju, nisam se mogao oteti dojmu, da taj maniristički pejzaž u pozadini sa plavim bregovima i oblačnim nebom na Grecovoj slici sliči silhuetama bregova nad Grižanima, i da ti skupovi drveta sliče nekako tim silhuetama, koje su toliko karakteristične za kraj nad Grižanima. I konačno zašto ne bi emigrant Greco kad slika emigranta Klovića, naslikao na Klovićevom portretu sliku njegovog rodnog kraja? Možda će nekad netko nakon točnog studija te nadasve zanimljive slike za našu kulturnu poviest moju slutnju u cielosti potvrditi, ili ju opet kao fantastičnu zabaciti«.[102] (»Vi ste to potvrdili«, reče mi aludirajući na ovu moju raspravu o hrvatskom prezimenu i rodnom mjestu Klovićevu, koju je u rukopisu pročitao.) — Moguće je, kako je upozorio dr Stanko Jurdana kojemu sam o ovome govorio, da je slika što visi na zidu unutar El Grecova portreta Jurja Julija Klovića, zapravo minijatura napravljena vlastitom Klovićevom rukom? To bi trebalo poredbenom analizom Klovićeva i El Grecova stila utvrditi.

 

[95] Crnčić Ivan, (Oporuka Julija Klovića), Viestnik hrvatskog arheološkog družtva 6(1884) br. 2, str. 60—61.
[96] Šurmin Đuro, Hrvatski spomenici, sv. I (od godine 1100. do 1499), Zagreb 1898, str. 78.
[97] Nav. dj., str. 273—74.
[98] Kukuljevi, Život Jurja Julija Klovija, str. 8.
[99] Nav. mj.
[100] Crnčić, (Oporuka Julija Klovića), str. 60—61.
[101] Str. 183. — Da bih utvrdio da li i danas kao i u Hircovo vrijeme postoji u Rudenicama naziv »Rimljani« posjetio sam (14. IV. 1976.) Rudenice i utvrdio da stariji ljudi i dandanas zovu jugoistočni dio Rudenica »Rimljani«. Taj pak dio, ionako malenih Rudenica, sada je zapravo jedna zidanica i nekoliko napuštenih kuća raspuklih i bršljanom zaraslih zidova. I Rudenčanin Luka Cerović i Driveničani Ljiljana Bašić i Ibert Jerčinović ponovili su predaju po kojoj je majka J. Klovića bila iz Rudenica.
[102] Babić Ljubo, Zlatni viek španjolskog slikarstva, Zagreb 1944, str. 100.

Preneseno iz: Ivan Golub: Juraj Julije Klović Hrvat (1498 - 1578), Peristil 18 - 19, Zagreb 1975./1976.


globus