Emilij Laszowski Drivenik

Verzija za ispis

Topografski opis. — Driveničani kod stvaranja Vinodolskoga zakona g. 1288. — Knezovi Frankopani gospodari Drivenika. - Knez Novak Ostrovički god. 1405. u Driveniku. — Knez Ivan Frankapan gospodar Drivenika 1449.—1480. a kasnije knez Bernardin Frankapan. — Nasljednim ugovorom prelazi Drivenik od Stjepana Frankapana Ozaljskoga na porodicu knezova Zrinskih, u rukama koje ostaje do g. 1670. — Drivenik pod upravom komore ugarske i austrijske. — Daljnje zgode mjesta i grada.

Drivenika ili Drevenika imade više u našoj domovini. Jedan je u kotaru crikveničkom u hrvatskom Primorju, drugi kod Dubrovnika a treći kod Splita, Slična imena selo Drevnik nalazimo i u Srbiji. Teško je odrediti oda šta je izveden ovaj naziv, da li od »drvo«, »dervo«, »drivo« ili od riječi »drevan«. »Drevenik« se zove i ulica u gradu Cresu, a to je najstariji dio grada. Spomenici ga pišu različno: »Dervenik«, »Drivenik« i »Drevenik«.

Drivenik u Hrvat. primorju, kojim ćemo se ovdje pozabaviti, u kotaru je crikveničkom. Od Crikvenice, kao i od Kraljevice gotovo je najednako udaljen, nešto preko 10 kilometara. Sa glavne ceste (izgrađene god. 1746, za komorske uprave, a presijeca Vinodol od Novoga do Bara) do njega je jedva nešto! preko Va kim. Raskrilio se na krševitu brdu (181 m.), što se uzdiže sred vinodolskoga polja. Na najvišoj je točki gradina, koja se već s daljine prikazuje upravo u impozantnoj slici, S jugoistočne se strane poredalo selo sa župnom crkvom, ruševnom kapelom sv. Stjepana (nekoč župnom crkvom) i školom, I mjesto je negda bilo opasano zidom, no toga je već davno nestalo. I mnoge su kuće staroga mjesta već nestale, jer se ljudi poseliše po polju.

Oko grada i mjesta pruža se krš i kamenita brda. Na podnožju je brijega pusta dolina »Telčar«, o kojoj kaže pričanje, da je tamo zakopano veliko blago. U polju ima zelenih pašnjaka i polja, preko kojih teče potok Vino-dolka, a u pozadini se zeleni šumica i bijeli stara crkva B. D. M. u polju, koja pripada župi tribaljskoj. To je znamenito proštenište. Naokolo se redaju vinogradi, koje je marna ruka Vinodolaca po onom kršu zasadila. Na cesti od Crikvenice prema Križišću (8 kim.) stoji stara neka kuća (u općini driveničkoj), za koju vele, da je rodni dom slavnoga slikara Julija Klovija.

Župa je drivenička vrlo stara, te je negda opsezala i mjesta današniih župa Sv. Jakoba (Šiljevica) i sv. Marije u Triblju, Do vremena cara Josipa II. živjela su u Driveniku po 2—3 kanonika kaptola modruškoga, koji su se uzdržavali najviše u rodbinskim kućama od kukavne desetine, što im je još god. 1493. dao biskup Kristofor, i od nešto slabih zemalja zadužbinskih te misa. Prije no što je sagrađen župni stan, vele. da su župnik i kapelan stanovali u gradu. God. 1624. bio je župnik u Driveniku pop Matijaš Geršić,

Pred župnom kućom stoji studenac s glagolskim napisom iz god. 1509. Župa drivenička pripada biskupiji senjskoj, te je god. 1916. brojila 1267 katol. duša.

Župna je crkva posvećena sv, Dujmu. Svakako je stara građevina, no kroz stoljeća je sasvijem pregrađena, a naročito je u XIX. stolj, pretrpjela nepopravljive izmjene, kad su dograđene pobočne kapele. Svetište je presvođeno u dva polja, a lađa u četiri. Glavni je oltar nova, moderna, ali neukusna radnja.

Pred tim je glavnim oltarom grobnica s napisnom pločom, a desno i lijevo po jedna. U lađi su četiri nova oltara bez svake vrijednosti i tri grobnice, Marka Klarića 1753., Gašpara Klarića 1653. Na luku nad ulazom pod tornjem ima napis iz god. 1846. - Izvana je na tornju napisna ploča, a odnosi se na gradnju tornja god. 1806.

Do župne crkve prema gradu stoji stara kapela sv. Stjepan Protomartira, Mnogo ju je oštetio potres, a naročito lađu. Ima obao svod u lađi, a u svetištu sveden u šilj. Oltar je zacijelo iz XVII. stolj, izrađen u finoj renesansi s lijepom rezbarijom (Algen-Muster). Na oltaru je grupa: Sv. Stjepan, kako ga kamenuju, pod njom Pieta. Zdesna sv. Rok, slijeva nema kipa, U lađi je još jedan prilično dobar oltar, izrađen u slogu renesanse (sv, Petar), a lijevi je oltar vrlo oštećen. Kapela je napuštena. Dalje prema gradu, koji stoji prema sjevero zapadu poredale su se kuće sela primorskoga tipa. Odmah se do sela dižu podori staroga grada Drivenika, Ulaz je u grad okrenut prema selu, i to je bila četvorouglata visoka kula, iskačući iz crte gradskoga zida, a naslanja- jući se o lijevu okruglu kulu. Kula na urflu desno, do »kapikule« (ulazne kule) najača je i najveća, također okrugla, a iznutra imade četvorouglatu sobu. Uglovi su »kapikule« zidani od klesana kamena, a takove su i (gore oble) vratnice, postavljene unutar četvorouglata od kamena izrađena okvira. Taj je okvir zacijelo služio kao udubina, u koju se sklanjao pomični most.

Naš je zaslužni sabirač Mijo Sabljar zabilježio glagolski napis, koji se nalazio na obloj vratnici gradskih vrata. Vrlo je nejasan te se odnosi, kako se čini, na gradnju ili popravak grada god. 1572. Možda ga je postavio koji plovan drivenički. Ulomak bi se toga napisa morao nalaziti u zagrebačkom arheol. muzeju.

Slijedimo li gradski zid dalje od velike okrugle kule, susrećemo u sredini malu polukružnu kulu, od koje se dalje pruža zid do okrugle kule na uglu grada, a ova je spojena ravnim zidom sa trećom okruglom kulom, treća dalje s četvrtom malom kulom, uz koju se naslanja »kapikula«. Dakle je cijela osnova grada četverokut, kojega uglove tvore okrugle kule. Uđemo li u grad na gradska vrata, proći ćemo najprije ispod obla, djelomice sačuvana svoda i doći u gradsko dvorište. Sučelice se vratima vidi još nekadašnji dvorišni zid zgrade, koja se je dizala do vanjskoga zida između obje okrugle kule na uglovima. To je bila zacijelo zgrada za stanovanje, od koje su se pružali obranbeni trijemovi na gradskom zidu naokolo dvorišta do velike kule »kapikule«. Ulaz je u veliku kulu bio s dvorišta u prvom katu. Do ovoga se dolazilo obranbenim trijemom. Dio grada od velike kule do druge male kule, gdje se među njima nalazi mala polukružna kula, više je položen nego ostalo.

Sam položaj grada na krškoj glavici s mjestom upravo se imposantno doima.

Sabljar je zabilježio, da je negda nad graskim vratima bio grb s likom koze. Kako su susjedi zbog toga Driveničane nazivali »kozlićima«, povrijeđeni su Drivenčani taj grb odklesali. Tako su njemu kazivali. Narod priča o tom gradu i to, da su jednom Turci provalili u Vinodol i posve se mirno kretali ispod gradskih zidina, no kad im se »gradska gospa« nasmijala, udariše na grad i popališe ga.

Po zidinama se još razabiraju puškarnice i ruševni mali prozori. Uglavnom je grad građen od surova neklesana kamena, ali čvrstim mazom.

* * *

Drivenik je vrlo staro mjesto vinodolske knežije. Neki i njega ubrajaju među onih sedam rimskih kula, koje spominje Antoninov itinerarij. S vinodolskom je županijom došao i Drivenik u ruke moćnih knezova Krčkih, potonjih Frankopana god, 1225, Kad su godine 1288. Vinodolci u Novome sastavili svoj zakon, nalazimo na tom zboru zastupnike Driveničana: satnika Dragoljuba s Mikulom, Dragoljubom i Pribinigom.[1] Jamačno je već tada u Driveniku stajao kneževski grad kao središte te vinodolske općine, kojim je upravljao rečeni satnik kao knežev službenik. Da li je tada već grad Drivenik imao oblik, kako ga vidimo iza niza stoljeća, teško je reći, jer znamo, kako su se gradovi s vremenom prezidavali i dozidavali. Oble su kule po svoj prilici građevine XVI. stoljeća.

I Drivenik je imao sudbinu ostalih vinodolskih gradova i mijenjao svoje gospodare, kako su se ovi u rodu knezova Krčkih - Frankopana izmjenjivali.

Sve do pod konac XIV. stolj. nemamo dalje vijesti o Driveniku; tek god. 1395. nalazimo 8, rujna Driveničane u Novome, gdje s Grižancima, Belgrađanima i Kotoranima sjede u zboru, pa »vidivši stare zakoni, ki su prije bili i su potvrdili meju sobom«, uredivši i druge odredbe i globe u stvarima pravde.[2]

God. 1405, mjeseca kolovoza nalazimo u Driveniku Petra i Pavla, sinove pokojnoga kneza Novaka Ostrovičkoga od plemena Mogorovića. Tu u Vinodolu u Driveniku, »u kući svoga stanovanja« (in domibus nostre habitacionis), izdaše ovi knezu Nikoli Krkomu ispravu, kojom mu dopuštaju, da do Miholja 1407. drži njihov grad Cetin, a nakon toga roka izručit će mu u zamjenu za Cetin svoju djedovinu grad Ostrovicu u Lici.[3] Kako su ova dvojica došla u Drivenik, ne zna se. Možda im je knez Nikola Krčki tamo dao utočište kao svojim drugovima pristalicama kralja Ladislava Napuljca, koji je potvrđivao različne izmjene dobara između njih i kneza Nikole.

Knez Nikola Krčki daruje god. 1412. crikveničkim Pavlinima medu ostalim posjedima i neki vinograd pred Drivenikom, što ga je bio dao svom službeniku Dragozetu na doživotno uživanje, pa i dio sjenokoše kod crkve sv. Marije na Maji. Osim ove dade im i druge sjenokoše, jednu, koju je sam držao, drugu Hraničićevu, treću Luketićevu i još dvije, svoga brata kneza Jurja.[4]

Po smrti kneza Nikole Krčkoga Frankopana vladao je Drivenikom sin njegov Stjepan, i za njegovo se vrijeme rješavao u Senju god. 1437. medašnji spor između Bakrana i Hreljinjana. I kod ovoga suda vidimo uz ostale reprezentante vinodolskih općina i zastupnike Driveničana.[5]

Čudnovato je, da se kod diobe Frankopanskih gradova na Modrušu god. 1449., gdje su sinovi pokojnoga bana Nikole Frankopana dijelili medu sobom djedovinu, ne spominje grad Drivenik. Možda se pribrajao gradu Hreljinu, koji je dopao kneza Ivana Frankopana. I doista već iste godine razabiramo, da je Drivenik u vlasti kneza Ivana Frankopana. Te naime godine oteše neki mladi ljudi s Drivenika na polju sv. Marije tri goveda, koja bijahu vlasništvo Grižanaca i Belgrađana. Ovi pođoše tužiti Driveničane svojim gospodarima. Grižanci knezu Nikoli a Belgradani knezu Martinu Frankopanu. Ročište za tu raspravu bude urečeno na polju kod crkve sv. Marije, I gospodar Drivenika knez Ivan Frankopan pošalje onamo svoga potknežina Bolfa, a tako poslaše i druga dva kneza svoje ljude. Gotovo je iz cijeloga Vinodola bilo tamo izaslanika, I taj sud odsudi Driveničane da plate štetu od 120 libara. Jer je tako pružena zadovoljština po zakonu i pravu, stranke se zadovoljiše presudom.[6]

Knez je Ivan Frankopan bio vrlo nemiran i smion duh. Živio je gotovo neprestano u svađi sa svojom braćom, a bio je otporan i protiv kralja. Čini se, da su mu braća redom otimala gradove, a tako je bio izbačen i iz svoga vinodolskoga držanja. Oko god. 1480. već ga nestaje iz Vinodola, jer ode na otok Krk. Poslije se potucao po Mlecima i Njemačkoj i druguda, a tek mrtva ga prevezoše u Košljun. Tako je knez Stjepan Frankopan zaokupio Drivenik i Hreljin, gradove kneza Ivana, Moguće je, da je to i sporazumno učinio s braćom, a po svoj prilici već dosta rano. Kad je godine 1481, kralj Matija Korvin bio u Zagrebu, potvrdi njemu i sinu njegovu Bernardinu posjed gradova Tržana, Modruša, Vitunja, Plasa, Ključa, H r e l j i n a, Grobnika, D r i v e n i k a i t. d.[7]

Knez je Bernardin Frankopan držao Drivenik sve do svoje smrti god, 1529. Preživjevši svu svoju djecu, ostavi baštinikom imutka svoga unuka Stjepana Frankopana, pa tako vidimo, da se u Driveniku i po Vinodolu bani kao »kapetan vinodolski« poznati vojskovođa Ivan Kacijaner, Mnogo je bilo neprilika, dok je Stjepan Frankopan došao do vlasti u Driveniku.

Kad je jednom ipak zaposio svoju djedovinu i došao u taštinu s knezom Nikolom Zrinskim, s kojim je god. 1544. sklopio ugovor zajednice imanja. Medu mnogim se gradovima Frankopanovim navode i vinodolski, pa i grad Drivenik. Daljnim ugovorima i oporukom Franko-pana naslijediše Drivenik knezovi Krsto, Juraj i Nikola Zrinski, sinovi bana Nikole Zrinskoga, junaka sigetskoga. God, 1574. bio je »graščak« drivenički Juraj Mihčić, a sudac Franko Župan.[8]

Kad je Frankopan umr'o 1577 god., počela je kr. komora tražiti ta imanja, no Zrinski su imali dovoljno dokaza, da su baštinici imanja, s tim više, jer su još god. 1576. bili po nalogu kralja uvedeni u posjed, I Frankopani su Tržački tražili ova imanja, S njima se Zrinski god, 1580, naravnaše te im predaše gradove Novigrad, Zvečaj, Lukovdol (Severin) i Novi vinodolski.

Knez je Đuro Zrinski imao zasebnu upravu svojih primorskih gradova. On je l, srpnja 1599, izdao posebnu uputu svomu gubernatoru primorskih gradova Ludoviku Čikulinu. Iz driveničkog urbara, koji je u to vrijeme sastavljen, vidimo odnos između gospoštije, plemića i kmetova driveničkih, U Driveniku je bio »satnik«, kojega je dohodak bilo podavanje od »najboljega kmeta za najboljim kmetom«, dok je »g r a š ć a k« (kaštelan) dobivao na godinu jedan »spud« vina. Kmetovi su davali svi skupa na godinu 350 »libar pinez«. Od toga je podavanja bio slobodan »plovanac« (župnik) i još neka lica. Davali su i »sulj« cd velike marve, od čega je »satnik« dobivao »brava s mladim jednim«, a »grašćak« »jalova brava«. U grad su davali i vino t. zv, »potoku«, pšenice 14 stari, i bili su obavezani, da dovoze u grad potrebno drvo. Osim toga su dužni bili kmetovi goniti gospoštijske tovare sve do Ozlja, Slobodnjaci su i plemići bili oslobođeni podavanja. Porodična imena, koja se u tom urbaru spominju, ova su: Kovač, Lelnić, Matečić, Simunčić, Vokšić, Opatov. U to je vrijeme bio župnik drivenički pop Matej Grpčić.[9]

Po smrti kneza Đure Zrinskoga, drži Drivenik sin njegov Nikola s mlađim bratom Jurjem Zrinskim, Kako je knez Nikola Zrinski bio glavar porodice, on je i upravljao djedovinom, Zapleo se u dugotrajnu parnicu s svojim vinodolskim kapetanom Julijem Čikulinom zbog nekih nesporazumaka u računima o upravi primorskih imanja, pa mu je i počinio različna nasilja, za koja mu je napokon morao u novcu platiti štetu. Zato je Čikulinu u Čakovcu 18, kolovoza 1624, izdao pismo, u kojem izjavljuje, ako do iduće godine o Martinju ne namiri tražbinu, založit će mu svoj dio vinodolskih imanja, koja bi podijelio s bratom svojim Đurom, a u tom se dijelu navodi i Drivenik.[10]

No već iduće godine mjeseca ožujka umre knez Nikola Zrinski bez potomstva a imanja mu preuzme brat Đuro. Kako se čini, nije obveza kneza Nikole prema Čikulinu izvršena, jer- su vinodolska imanja ostala čitava u rukama kneza Jurja Zrinskoga. Juraj Zrinski umre god. 1626., a imanja naslijediše malodobni sinovi Nikola i Petar. Kad su oba ova brata preuzela svoju baštinu, podijeliše je god. 1638, među sobom, kako je već prije spomenuto. Na ponovnoj diobi imanja g. 1649. (19. srpnja) dopadoše Petra Zrinskoga sva vinodolska imanja, a tako i Drivenik.[11] Tako je Petar Zrinski postao gospodar cijeloga Vinodola osim Novoga, što su držali knezovi Frankopani Tržački. I nakon ugovora s udovicom svoga brata Nikole god 1665, ostaje Petar Zrinski gospodar Drivenika. Kako je ban Petar Zrinski bio mnogo zabavljen svojim banskim poslovima, vladala je ovim imanjima njegova žena Katarina.

Tako je Drivenik ostao u vlasti kneza Petra Zrinskoga sve do katastrofe. Čim su Zrinskoga zarobili u Beču, odmah je poslana komisija i zaplijenila njegova imanja za komoru. Komesari stigoše 27. lipnja 1670. u grad Drivenik, gdje postaviše novoga upravitelja Gašpara Benkovića. U to vrijeme pripadalo gradu 140 kmetova, koji su davali u grad daću na godinu 160 fer, u novcu, 90 mletačkih barila vina, 40 stara pšenice, 50 glava veće i manje stoke, i desetinu u vrijednosti od 20 for. Utvrđeno je, da su senjski vojnici gadno harali i u Driveniku.Doveli su ih Ivan Mihovčić i Nikola Helenac, kaštelan ledenički. Na silu su ugrabili 35 kabala vina, 16 vagana pšenice i 10 pušaka. Osim toga poplijeniše od Driveničana mnogo ovaca, goveda i druge stoke, a ne poštediše ni kućne stvari. To je pod prisegom posvjedočio kaštelan i župnik drivenički.[12] U spisu o procjeni Drivenika zabilježeno je, da je grad neznatan i vrlo star, zidan pa i gotovo neupotrebljiv za stanovanje. Procijenjen je na najviše 200 - 250 for. Kmetova je imao 158, kojima rad vrijedi na godinu 3950 - 3160 for. Bila su dva slobodnjaka, a služba im je vrijedna 50 - 60 for.

Kmetovi su davali u grad »bir« u novcu u iznosu od 380 libara 64 soldina na godinu. Od svake su krave davali pet soldina, a daća »naliski« od ovaca i koza davala je 324 libre. Gradski je vinograd »Knežija« rodio na godinu 17 1/2 barila, pa je dohodak bio 186 libara. Dohodakod vina, »potoka« zvan, iznosio je 142 barila dotično 1536 libara, od sijena 21 libru, od činženih ognjišta pšenice 52 stara ili 364 libre. Malta je drivenička davala dohodak od 178 libara. Kad se odračunao trošak za kaštelana, vrijednost je gospoštije driveničke cijenjena na 12.596 - 18.040 for.[13] Tako pade Drivenik s ostalim Zrinsko - Frankopanskim gradovima pod tuđinsku upravu kr. fiska, a god. 1692, iza smrti kneza Adama Zrinskoga, koji je nekako uživao polovicu imanja, prodana su ta imanja austrijskoj komori. Već. god. 1672, tuže se Driveničani s ostalim Vinodolcima pred komesarima u Bakru na nevolje, što ih trpe od komorske uprave, koja uvodi nesnosne prilike urbara.[14] Ovakove su prilike ostale i dalje. God. 1749. prekupi bečka banka sva primorska Zrinsko-Frankopanska imanja, a medu njima i Drivenik, Ova imanja budu opet 1754. pripojena novouređenoj upravnoj pokrajini, koje je upravu vodila tršćanska trgovačka oblast, dok od svega toga nife nastalo t. zv, »Austrijsko primorje«, upravljano od tršćanskoga gubernija, Drivenik je s Vinodolom pripadao pod kapitanat, dotično kastelanat bakarski.

Kmetstvo, rabota i daće u naravi, vrlo su rano ukinuti u Primorju, Nastojanjem namjesnika kapetana vinodolskoga Antuna Zandonatija pogođen je god. 1757. u Trstu otkup rabote i podavanja u naravi među bečkom bankalnom konr'siiom i podanicima gospoštija Bakar, Hreljin, Drivenik i Grižane.[15] Prema starom su urbaru bili dužni Driven'čani i Grižani davati 10 hvati drva, što se tada moralo dopremati bakarskom kastelanatu, kojemu je pripadao i Drivenik s ostalim Vinodolom. Kapetani Wagathey i Jaketić kroz par godina propustiše da ta drva utjeruju. God. 1759. predloži ljubljanska t, zv. »kranjska bankalna upravna daća« da se utjerivanje zaostalih drva obustavi i da se unaprijed ukine. To potvrdi i centrala bankalne komisije u Beču.[16]

Mato Garbeić: župnik drivenički, koji je 5, studenoga 1762, ustoličen, pokrene misao, da se župna crkva proširi. Potrebu i proširenja i obnove već gotovo ruševne crkve utvrdi bakarski kastelanat (kapetan), a odobri i bečka bankalna komisija; troška nijesu mogli smoći siromašni župljani, dok su bili spremni raditi težačke poslove kod gradnje. Bankalna komisija dade i potrebnih 800 dasaka iz bakarskoga skladišta. God. 1821. bude pregrađena župna crkva, a gradnju izvede Lovro Barač.[17]

Skoro se zatim počeo drivenički grad napuštati, dok nije napokon postao ruševan.

[1] Monum. hist. jurid. (Jugosl. akad.) L 5.
[2] Šurmin: Act. Croat. I. 99.
[3] Thalloczy—Barabas: Codex Frangep. I. 138.
[4] Sladović: Povesti biskupijah senjske i modruške 220.
[5] Šurmin: o. c. 147.
[6] Šurmin: o. c. 180. 181.
[7] Thalloczy—Barabas: o. c. 159.
[8] Vjesnik kr. zem. ark. XII. 70.
[9] Laszowski: Urbar vinodolskih imanja knezova Zrinskih.
[10] Arch. com, Sermage II. 123. u drž. arkivu u Zagrebu.
[11] Arch. capit. Zagrab. Loc. cred. Z. 411. u držav. arkivu u Zagrebu.
[12] Rački: Acta coniur. 580. -- Conscriptio bonorum Zrin.-Frangepan. 1672. u bečkom ratnom arkivu 3. april 1672. Prijepis u mene.
[13] Aestimatio bonor. Zrin.-Frangep. 330. — Protokol u kr. zem. arkivu.
[14] Acta Bucrarana A, u držav. arkivu u Zagrebu.
[15] Lopašić: Urbari 132.
[16] Acta Buccarana A. 450. u držav. arkivu u Zagrebu.
[17] Ibidem 102. 621.

Na vrh stranice