www.vinodol.org characterset = windows-1250

Pavlini u Crikvenici
-pristup-

Vladimir Uremović

Nalazimo se u vremenu obilježavanja i proslave velikog kršćanskog, kulturološkog i civilizacijskog jubileja u povodu prelaska drugog u treće tisućljeće poslije Kristova rođenja, tj. nove ere. Tim povodom nameće se pitanje koji su akteri, koja zbivanja i koja djelovanja nepobitno utjecali na tijek događaja i udarili pečat upravo navršenom drugom tisućljeću. Čitava Hrvatska pa tako i Crikvenica, većinu drugog tisućljeća bila je pod vlašću raznih tuđinaca. Oni su se prema Hrvatskoj odnosili kao zločesta maćeha te su je, diktatom svojih sebičnih moćnika, međusobno dijelili i otimali. No, u tom zlu bilo je i svijetlih točaka i zbivanja koja su nam označavala put, nadu i izlaz i ujedno vodila brigu o našem rodu. Među te svijetle točke valja svakako ubrojiti postojanje katoličkog samostanskog reda pavlina, koje je narod, radi bijele odjeće, nazivao "bijeli fratri". Pavlini su bili vrlo obrazovani, radišni, marljivi, skloni suradnji i pružanju pomoći pučanstvu, pa su stoga u narodu bili vrlo obljubljeni i cijenjeni. Uz pastoralni rad njegovali su i širili znanje i znanost, obrazovanje, školstvo, pismenost, umjetnost, te čitav niz zanata. Plod takvog znanja koje su nesebično, gotovo četiri stoljeća, prenosili na svoje novake kao i na okolni puk, osjeća se još i danas. Temelji svih djelovanja današnjih stanovnika vuku korijene od pavlina. Visoka znanja iz područja graditeljstva, umjetnosti, zanatstva, kulinarstva (gastronomija) [1], ribarstva, pučkog Ijekarništva itd., koja su usadili pavlini nastavljaju se i usavršavaju još i danas. Narodnim hrvatskim jezikom i glagoljskim pismom kojim su se služili održali su nacionalnu hrvatsku svijest. Upravo to se svjesno ili nesvjesno zaboravlja pa je u tome i glavno opravdanje objavljivanja ovog rada. Malo je starosjedilaca Crikvenice, a još manje došljaka, koji su pobliže upoznati s djelovanjem i zaslugom crikveničkih pavlina. Zato je ovo pokušaj da se ukratko upoznamo s djelovanjem i osobitostima pavlina u našem kraju. Isto je tako ovo pokušaj da ih se otme zaboravu i umanji naša nezahvalnost prema tim velikim ljudima, sudbonosno zaslužnim za razvitak Crikvenice.

Općenito uzevši o pavlinima je sačuvano relativno malo pisanih dokumenata jer su njihov arhiv i njihovo blago doživjeli tešku devastaciju i pljačku nakon ukinuća njihova reda. Međutim, u zadnje vrijeme se o njima objavljuje sve više vrlo vrijednih informativnih i, naročito, znanstvenih publikacija. Ovaj rad nema obilježja znanstvenog pristupa ni znanstvenog rada. Namjena mu je sakupiti najednom mjestu najvažnija saznanja i u kratkom obliku, u izvacima i sažecima, iznijeti objavljene radove naših najvrsnijih stručnjaka i znanstvenika. Vlastitoga istraživačkog posla je malo, ali zato su vrijedni radovi naših vrhunskih i drugih stručnjaka, sakupljeni i sažeto izneseni. Valja napomenuti da se sve ovdje izneseno odnosi uglavnom samo na Crikvenicu i djelo crikveničkih pavlina. O sveukupnom djelovanju čitavog pavlinskog reda ovdje se govori tek onoliko koliko je nužno za razumijevanje djelovanja crikveničkih pavlina. Vrlo malo se govori i o njihovom pastoralnom radu, kao i o drugim svećenicima biskupskog klera i kaptola. To zahtijeva i zaslužuje posebne radove i posebne publikacije. Zato bi ovaj rad trebao biti poticaj mladim domoljubnim intelektualcima da obave daljnja istraživanja, utoliko više što će uskoro biti dostupan za proučavanje, sačuvan i iz inozemstva vraćen, arhiv pavlinskoga reda.

Da je ovaj višeslojni rad mogao biti pripremljen za objavljivanje moram sa zadovoljstvom izraziti zahvalnost gg. Ankici Pravdica, Ivici Šubatu, mome bratu Ivanu Uremoviću, mome zetu Davoru Vukeliću, te unucima Ivanu, Petru i Marku na pripremanju gradiva i tehničkoj pomoći. Posebnu zahvalnost dugujem vrsnim znanstvenicima i vrhunskim stručnjacima gospodi biskupu dr. Mili Bogoviću, i dr. fra Emanuelu Hošku, koji su svojim dragocjenim savjetima, uputama i sugestijama pridonijeli korcktnosti, smislu i oplemenjivanju ovog rada.

Bodrenje i poticanje pavlina, te čvrsta volja i hrabrost naših ljudi onemogućili su nastojanja svih tuđinaca da nam zatru hrvatski jezik i pismo, te svijest o našoj pripadnosti. Pavlini su čvrsto držali kormilo razvitka i života u ovom kraju pa plodove njihova rada još i danas uživamo i koristimo. Sigurno bi bez tog usmjerenja danas stanje kulture i kvaliteta života bili znatno lošiji i zato im bezgranično hvala.

www.vinodol.org