UDK: 726.5.033(497.5)

Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola Ranko Starac

Verzija za ispis

4. Pregled srednjovjekovnih crkava na području Vinodola

4.1. Novi Vinodolski

Crkva sv. Trojstva

Smještena je u središtu povijesne jezgre grada Novog Vinodolskog, okružena mrežom krivudavih kuća i uličica. To je dobro očuvana građevina, u zadnjoj obnovi previše fugirana čistim cementom, u kojoj se danas nalazi sakralna muzejska zbirka. Kapela je klasični spomenik gotičkog stila, jednobrodna, s pravokutnim svetištem, presvođena kamenim svodom svedenim "ušilj" bez istaknutih kamenih rebara ili pojasnica koje bi podupirale svod. Posve su očuvani izvorni kameni okviri prozora i vrata gotičkih karakteristika, kao i mali zvonik tipa preslice u osi pročelja.25 Čitava crkva građena je od vodoravno uslojenih klesanaca. U unutrašnjosti su na zidnim plohama vidljivi oskudni fragmenti fresaka datiranih u prvu polovicu 15. stoljeća. Prema tome, crkvica je izgrađena početkom 15. stoljeća (vidi list 7, br. 1),

Župna crkva Sv. Filipa i Jakova

Višestruko pregrađivana i proširivana župna crkva veoma je vrijedan sakralni spomenik, no od njegovih srednjovjekovnih tragova danas nije više ništa vidljivo. Crkveni pokretni inventar dijelom je donesen s Modruša za biskupa Kristofora, no dijelom pripada i ovoj crkvi. Na dijelu poligonalnog prezbiterija imamo uklesanu godinu 1520. arapskim brojkama i glagoljicom, koja se odnosi tek na neku dogradnju u crkvi.

Sv. Fabijan i Sebastijan

Ova arhitektonski vrlo zanimljiva kapela na žalost je posve nepotrebno porušena radi izgradnje novog zvonika kod pročelja župne crkve. Bila je to pačetvorinasta građevina s jakim kamenim svodom, oslonjenim na profilirana kamena rebra, u duhu okašnjelog gotičkog stila. Izgrađena je 1511.,26 i po tipu (svođena neraščlanjena pačetvorina) s kasnogotičkim portalom predstavlja značajan kronološki oslonac u datiranju atipičnih pačetvorinastih crkvica širom Vinodola.

Sv. Marija na Ospu

Sudbina znamenitoga pavlinskog samostana s crkvom sv. Marije u Novom Vinodolskom identična je sudbini drugih srednjovjekovnih spomenika ovog grada, koje su sami Novljani porušili ili nagrdili nemuštim intervencijama krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća usprkos protesta konzervatora. Tako je uz rušenje kasnoantičke tvrđe Lopar i dijelova frankopanskog kaštela bez ikakva razloga porušena čitava crkva sv. Marije kao i veći dio pavlinskog samostana, navodno radi širenja groblja, iako je za širenje groblja bilo mjesta na sve strane.27 Crkva sv. Marije bila je izduljena jednostavna pačetvorinasta građevina bez istaknute apside svetišta, dimenzija 22 x 7,5 metara. Bila je natkrivena kamenim šiljasto-bačvastim svodom, koji se oslanjao na pravokutne pojasnice. Pojasnice su ležale na masivnim pravokutnim stupovima s isklesanim polukapitelima, koji su bili prislonjeni uz bočne zidove. Prije utemeljenja pavlinske opatije 1453. godine ovdje je već postojala mala crkvica. Pavlini očito ruše zatečenu kapelu i grade novu prostraniju crkvu po uzoru na kapitularnu dvoranu matične opatije sv. Nikole na Gvozdu nedaleko od Modruša. Mogući trag starije crkve mogla bi biti vrlo vitka i fino isklesana bifora koja je bila mnogo kvalitetnije učinjena od bifore na nekadašnjoj gradskoj kapeli u sklopu kaštela u Novom. Na žalost, bifori iz Sv. Marije izgubio se svaki trag. Treba napomenuti da se na obalnoj crti između ovog položaja (današnjeg groblja) i utvrde Lopar u više navrata nailazilo na antičke i kasnoantičke grobove, no kako je riječ o nestručnim prekopavanjima, nemamo elemenata za pobližu analizu mogućega kontinuiteta antičko-kasnoantičkog naselja s položajem srednjovjekovne crkvice sv. Marije, a nemamo odgovora na pitanje vremena prestanka života na Loparu i pod Ospom te trenutka premještanja naselja na novi položaj, čime je stvoren "Novi" grad.

Sv. Kuzma nad Pavlomirom

Na istaknutoj zaravni usred pustoši povrh vrela "Ivanj" dominantan je položaj danas napuštene jednobrodne kapele sv. Kuzme (vidi crtež tlocrta na Listu 3, br. 1). Podno položaja kapele uokolo vrela Ivanj nailazi se na rasute ulomke antičke keramike i tegula. To je jednobrodna građevina dužine 10,40 m, širine 5,45 m, s polukružnom apsidom svetišta. Apsida je prekrivena kamenim pločama - škriljom uronjenom u mort. Crkva nema prozorskih otvora, osim uskog prozorčića u apsidi. Okvir ulaznih vrata polukružan je i načinjen od fino klesanih segmenata u romaničkoj tradiciji. Crkva pokazuje elemente romaničkog stila, no visoki svod (moguće iz kasnije obnove) ima gotičke karakteristike. Polukružni trijumfalni luk nad svetištem načinjen je od finih klesanaca poput drugih svetišta građenih u romaničkom ozračju. Baza oltarne menze naknadno je proširivana, dok ploču menze čini ulomak neke nadgrobne ploče bez natpisa, s vidljivim reljefno isklesanim prikazom biskupske mitre. U povijesnim vrelima kapela se spominje tek 1459.,28 no svakako je riječ o klasičnoj zrelosrednjovjekovnoj gradnji 13. ili prve polovice 14. stoljeća.

Sv. Marko u Novljanskom polju

U središtu Novljanskog polja, usred mirnog zelenila uzdiže se, poput prethodne, posljednjih desetljeća posve zapuštena kapela sv. Marka (vidi tlocrt na Listu 3, br. 4). To je još jedna građevina presvođena zašiljenim svodom gotičkog tipa, ali romaničkih karakteristika tlocrta. Na polukružnom plastu apside nema vidljivog prozorčića, a pravokutan otvor na južnom je zidu kasnosrednje-vjekovnog podrijetla, s izvorno oblikovanim doprozornicima koji omogućuju usmjereno padanje snopa svjetlosti na središte svetišta. Prema natpisu danas vidljiv svod učinjen je u obnovi 1860. Tada su rekonstruirani gornji dijelovi zida čitave crkve, što se vidi po načinu zidanja i upotrijebljenom mortu. Izvorni vidljivi dijelovi zida građeni su od uslojenih klesanaca. Crkva je posljednji put obnavljana između dva svjetska rata, kada je prežbukana cementnim mortom. Ulazni okvir vratiju ima polukružan nadVoj. Od baze oltara ostao je tek otisak u zemljanom podu, dok je trijumfalni luk nad oltarom polukružna oblika, zidan od finih klesanaca. Crkva je široka 5, a duga (s apsidom) 9,70 metara. Prvi povijesni spomen kapele potječe iz godine 1462., kada se spominje "Sv. Marko u Ponikvah".

Sv. Martin

Ostatci crkvice Sv. Martina teško se uočavaju na rubu šume i povremeno plavnoga jugoistočnog dijela Novljanskog polja. Ziđe crkvice dijelom je očuvano do potkrovnog vijenca, a posve je čitava i apsidalna polukalota, dok je pročelje razvaljene. Crkva stoji u središtu jednog umjetnog kamenog humka, odnosno kamene gomile visoke do 3 metra, dok je sama građevina zatrpana gotovo l metar duboko. U neposrednoj okolici nailazimo uz ulomke različitih tipova krovnih kupa i na ulomke antičkih tegula, pa se čini daje u svojim početcima crkva bar dijelom bila prekrivena antičkom krovnom opekom. U strukturi polukružnog začelja vidljiva je horizontalna reska, koja pokazuje rekonstrukciju i obnovu građevine uz poštivanje pravca pružanja i položaja najstarije gradbene faze. Donji, izvorni dio apside zidan je od vrlo pravilna vodoravno uslojena sitnijeg klesanca, dok se u osi apside uočava zazidani vrlo uzak prozorčić rano-srednj o vjekovnog oblika (na vanjskom licu zidnog plašta otvor je širok 8-10 cm, visine 45 cm). Kasnijom nadogradnjom očito je povišen pod građevine, zazidan je izvorni otvor, a u dijelu apsidalnog plašta u pravcu jugoistoka otvorena su dva nova prozorčića u obliku puškarnica, pa je očito da crkva od početka 16. stoljeća dobiva i funkciju obrambene postaje (vidi tlocrt na Listu 2, br. 3). Kapela je tijekom kasnijih stoljeća bila središtem posjeda novljanskih pavlina.29 Građevina je na pročelju široka 5,80 m, na začelju 5,60 m, ukupne dužine 11 metara. Različite debljine zidova (62,65 i 70 cm) mogu upućivati na višefaznost gradnji, a sama debljina upućuje na danas nestalu svodnu konstrukciju. Ovaj spomenik zaslužuje i arheološko istraživanje te konzervaciju ostataka, jer je riječ o ostatcima jedne od najstarijih kapela romaničkog tipa u Vinodolu, s mogućim još starijim tragovima.

Sv. Nikola u Novom Vinodolskom

Dvadesetak metara od obalnog šetališta, u podnožju brijega "Kalvarija" nalazi se crkvica sv. Nikole. Tek dijelovi danas vidljivih izvornih struktura zida i tlocrtne karakteristike (vidi List 4, br. 2) odaju nam srednjovjekovno podrijetlo ove građevine, ukupne dužine 9,80 m, širine 5,40 m, s polukružnom apsidom svetišta. Crkva je očito nakon duljeg stanja zapuštenosti obnovljena 1931., pri čemu je izgubila izvorne kamene elemente otvora prozora i vrata. Ulazni okvir vratnica sklepan je od različitih spolija, sa spoliranim malim polukružnim rasteretnim lukom uzidanim povrh grede nadvratnika. Ovaj spolij odaje romaničko podrijetlo građevine. Svi prozorski otvori imaju špalete izvedene u cementnom mortu, imitirajući nekakvu neogotičku formu. Na začelju nema vidljiva otvora, no on je vjerojatno zazidan. Svetište je izvana prekriveno glatkom cementnom glazurom, no njezina strmina upućuje na postojanje izvornog pokrova od kamenih ploča, u posljednjoj obnovi izbetoniranog i zaglađenog. Strmina pokrova apside upućuje na gotički tip svođenja crkve pa je i ovaj spomenik očit primjer višestrukih obnova još tijekom dugih stoljeća srednjeg vijeka, uzrokovanih visokom izloženošću regije potresima.

Sv. Mikula kod Novog Vinodolskog

Iznad jedne serpentine ceste Novi - Ledenice, 20-ak metara sjevernije od kote 64 (na čijem je vrhu razvaljena prapovijesna gomila) leže skromni ostatci kapele sv. Nikole (Mikule). I ta crkvica pripada uobičajenom tipu jednobrodnih kapela s polukružnom apsidom svetišta (List 3, br. 3), duljine 9, širine 5.20 metara. Nema očuvanih tragova otvora, osim dijela dovratnika ulaznog okvira s tragom polukružnog nadvoja vratnica. Zidana je grubim jedva priklesanim lomljencem, poravnata komadićima lomljenih kanalica. Taj detalj sugerira vrijeme izgradnje u nešto mlađem vremenu (između kraja 14. i kraja 15. stoljeća), ali po ustaljenom konzervativnom obrascu.

Sv. Lucija u Zagorima kod Novog Vinodolskog

Kod raskrižja jadranske magistrale i ulaza u autokamp "Zagori" između Novog i Selca nalazi se mala, ali dobro očuvana i obnavljana kapela sv. Lucije. To je još jedna kapela pačetvorinasta oblika s malom polukružnom apsidom svetišta (List 4, br. 1). Recentni pravokutni okvir ulaza i oblik jedinog prozora na južnom zidu načinjeni su vjerojatno za obnove svoda prema natpisu iz 1864. Nad središtem pročelja uzdiže se mala preslica za zvono gotičkog oblika, s glagoljskim natpisom iz 1493. Taj datum pak može se odnositi samo na obnovu, odnosno nadogradnju crkve i izgradnju novoga znatno višeg svoda, što se vidi po neskladu proporcija crkvice, koja je očito povišenih zidova lađe u odnosu na izvorno romanički tip tlocrta i malu visinu pokrova svetišta. Izvorni pokrov svetišta danas je izveden u ružnoj cementnoj glazuri. Na apsidi nema vidljiva otvora, no on se vjerojatno krije podno nanosa recentne žbuke.

Sv. Marina (Sv. Marin) na školjiću kod ostataka utvrde Lopar

Na malom školjiću šibanom burom, zvanom "Caplen", ispred Lopara u Novom Vinodolskom nalazi se prilično derutna crkvica sv. Marine. Posveta redovniku Marinu (ili Marini, nije bitno pošto se radi o istoj osobi koja je skrivala spol) nije česta u našim krajevima (spomenimo one iz "Marine" kod Trogira, Zadra, ili Mošćeničke Drage), a štovanje se širi iz Venecije našom obalom uglavnom krajem 13. i tijekom 14. stoljeća. Danas vidljiva kapela čedna je građevina baroknog tipa s trostranim vanjskim licem plašta svetišta, iznutra ovalnog tlorisa (List 5, br. 1). Crkvica je obnovljena 1818., a nezgrapno je popravljana i u novije vrijeme. U zidnoj strukturi kapele zamijećeni su drobljeni komadići sivkasta mramora. Pri sadnji stabla ispred pročelja kapele pronađen je natpis na mramornoj ploči iz kasnoantičkog doba (prve polovice 4. stoljeća). Opisana "barokna" crkvica položena je unutar rastera za debljinu zidova prostranije mnogo starije crkve s istaknutom polukružnom apsidom svetišta na istočnoj strani. Danas su nad tlom vidljivi tragovi ove starije kapele tek do visine od pola metra. Ono što je i bez arheoloških radova vidljivo jest struktura zida od pravilno uslojenih klesanaca. Međutim, na pročelje stare, ali i recentne građevine nastavlja se predvorje ("lopica") okrenuto k zapadu, koje je zidano u polukružnom liku tlocrta, s ulazom postavljenim u sredini (malim vratašcima sa 3 stube kojima se silazi u predvorje). Neobičnost oblika predvorja sugerira mogućnost postojanja još neke gradbene faze, sa suprotno orijentiranom polukružnom apsidom. Skora arheološka istraživanja toga višeslojnog spomenika s mogućim starokršćanskim ishodištem razriješit će nam ovdje spomenute nedoumice.

Sv. Magdalena u Povilama

Uz morsku obalu u mjestu Povile (povijesnoj luci grada Ledenice) nalazi se nedavno obnovljena crkvica sv. Magdalene. To je mala pačetvorinasta presvođena građevina bez istaknute apside, odnosno ima ravni začeljni zid (List 8, br. 1). Dimenzije građevine su 4,70 x 7 metara. Izdvajamo vitki zvonik tipa preslice nad središtem pročelja, te polukružni nadvoj okvira ulaza. Ostali su otvori posve atipični. Prije posljednje obnove bila je vidljiva vrlo nepravilna struktura zida građena od različita kamena bez ikakva reda, pa je bilo jasno da takav objekt od trenutka izgradnje ima ožbukane ili vapnom premazane zidne plohe. Prema tlocrtu, obliku portala i preslici te visokom svodu možemo zaključiti da je ova kapela izgrađena skromnim sredstvima u duhu okašnjele gotike tek tijekom prve polovice 16. stoljeća.

Sv. Ivan u Povilama

Ova kapela ima istovjetne karakteristike prethodno opisane crkvice, a nalazi se nešto istočnije uz obalu u sklopu jednoga "baroknog" dvora. Kapela je zatvorena unutar privatnog posjeda pa je nismo uspjeli detaljnije snimiti. U posljednje vrijeme crkvica je obnovljena, odnosno fugirana tamno sivim ružnim cementnim mortom, očito bez dozvole konzervatora. Kapela ima atipičan prozorčić i jednostavan pravokutan okvir ulaza, a slikovitost joj daje vitak zvonik tipa preslice nad pročeljem. To je još jedna građevina zidana od pučkih graditelja krajem srednjeg vijeka, s očitim pregradnjama do najnovijeg doba.

Sv. Ilija u Sibinju

Nedaleko od plaže u prekrasnoj uvali podno istoimena naselja na krajnjem jugu područja grada Novog Vinodolskog nalazi se malo groblje s crkvicom sv. Ilije. Taj naslovnik veoma je rijedak na sjevernom Jadranu, nalazimo ga na području Istre gdje su to u pravilu ranosrednjovjekovni spomenici. Kapela ima dimenzije 5.30 x 9.55 m (List 8, br. 3) s istaknutom pravokutnom apsidom svetišta. O građevnom slogu ne možemo ništa reći, budući daje kapela u novije vrijeme ožbukana debelim nanosom cementnog šprica. Na apsidi nema vidljiva otvora, a po dva istovjetna prozora na bočnim zidovima imaju žbukane špalete te polukružne nadvoje u duhu ranobaroknog stila. Najljepše detalje na kapeli čine zvonik tipa preslice te masivan kameni okvir ulaznih vratnica s ravnom nadvratnom gredom, na kojoj su uklesani inicijali "P.O.M.A.S." i godina 1649. Toj barokizaciji crkve pripada i ravan strop, koji nije mogao pripadati izvornom gradbenom sloju s obzirom na značajnu debljinu zidova predviđenu za nošenje tereta svoda. Sam oblik apside sugerira gotički tip tlocrta, a na možda još starije srednjovjekovno podrijetlo upućuje nas detalj rasteretnog luka nad nadvratnikom portala. Spomenuti detalj može se uočiti zbog oštećenja recentnog sloja žbuke, podno koje izviruju vrlo fino obrađeni klesanci koji tvore luk srpasta oblika, dok je prostor između lunete i ravne nadvratne grede nekoliko centimentara upušten u odnosu na okolno lice pročelja. Taj detalj nije mogao nastati polovicom 17. stoljeća, već mnogo ranije, i karakterističan je za rasteretne lukove portala ranoromaničke arhitekture 12. stoljeća na našoj obali.

25 R. MATEJČIĆ, 1988, 249-281.
261. K.UKULJEVIĆ SAKCINSKI, 1891.
27 J. BRUNŠMID, 1912.
28 D. PAVLIČEVIĆ, 1985.
29 I. BARBARIĆ, 1985. 56

Prethodna stranica

Slijedeća stranica

Na vrh stranice