UDK: 726.5.033(497.5)

Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola Ranko Starac

Verzija za ispis

Sv. Vid u naselju Sv. Vid kod Bribira

Ruševni ostatci osamljene crkvice sv. Vida teško se mogu otkriti u gustom šipražju istočnije od sela istog naziva nedaleko od Bribira. Vidljivi tragovi dovoljni su za nekoliko riječi opisa ove drevne građevine znakovitog titulara. To je mala jednobrodna kapela s polukružno opisanom apsidom svetišta, širine 5,30 m, duljine nešto manje od 9 m. Slikovitost crkvi daju četiri naknadno prislonjena debela kontraforna prizida, kojima su stari graditelji pokušavali smanjiti štete od čestih potresa (List 2, br. 1). Nema više vidljivih tragova otvora, okviri vratiju davno su izvađeni, a na pročelju vidimo trag špalete malog prozorčića, kao i dva uska pukotinska otvora, poput špijunki tipičnih za izdvojene crkvice koje su prečesto imale i nadzorno-obrambenu ulogu. Način zidanja od uslojenog prikle-sanog lokalnog kamena s vrlo čvrstim mortom uobičajen je za stariji horizont crkvenih građevina, dok debljina zida sugerira jak kameni svod. U povijesnim dokumentima ova kapela spominje se tek 1497., a njezin postanak možemo smjestiti u 13. ili rano 14. stoljeće.

Sv. Marija Magdalena na Duješinu kod Bribira

Iznenađujuće dobro očuvani zidovi posve osamljene i u gustoj šumi skrivene kapele sv. Marije Magdalene nalaze se na povišenom proplanku izdvojenom strmim obroncima između predjela Duješin i Podklančac, istočnije od Bribira. To je još jedna kapela "romaničkog" tipa gradnje, veličine 4,70 x 9,15 metara, s polukružnom apsidom svetišta (List 4, br. 4), građenom od vrlo dobrog klesanog kamena položenog u vodoravne redove, bez primjesa drobljene opeke ili crijepa među sljubnicama. Klesani kameni dijelovi ulaznog okvira ranije su izvađeni, ali otisak u jezgri pročelja pokazuje trag polukružnog nadvoja nadvratnika. Na pročeljnom zidu, sjeverno od ulaza, nalazi se jedan vrlo uski otvor poput strijelnice. U južnom, bočnom zidu visoko leži vrlo uzak izvorni prozorčić, kojem na žalost nedostaje nadvoj (širina otvora na vanjštini zidnog plašta iznosi tek 14 cm). Još je uži, poput proreza u zidu otvor na začelju apside. On je iznutra proširen, s klupčicom poput onodobnih strijelnica u utvrdama, dok mu širina proreza na vanjskom licu iznosi 11 cm. Sličnog je tipa, ali većih dimenzija, prozorčić na sjevernom bočnom zidu. I ova crkvica ima polukalotu začelja prekrivenu lijepo položenim kamenim pločama. Ova građevina s jasnim nadzornim i obrambenim funkcijama mali je biser ranoromaničkog tipa crkvica na tlu Bribirštine.

Sv. Jeronim kod naselja Podgori

Na istaknutom veoma krševitom i u šikaru obraslom uzvišenju (položaj je okružen brojnim razlomljenim stijenama i dubokim škrapama koje tvore povezane hodnike) nedaleko od naselja Podgori zapadnije od Bribira nalazi se ruševna kapela sv. Jeronima. Poradi djelovanja tektonskih poremećaja i potresa kapelu presijacaju široke pukotine. To je mala pačetvorinasta građevina s plitkom, slabo istaknutom polukružnom apsidom svetišta, te ostatcima šiljasto-bačvastog svoda (List 3, br. 2). Neobična debljina bočnog zida možda je uzrokovana oprezom graditelja. Proporcije crkve (u tlocrtu ona je gotovo kvadratna lika, širine 5, dužine s apsidom 6,90 m) odaju već gotički način gradnje. Debljina bočnih zidova od gotovo jednog metra te oskudnost otvora (na žalost bez očuvanih dijelova od klesana kamena) odaju nam obrambeni i stražarski karakter građevine. Apsidalni pokrov izveden je od kamenih skrila. Na očuvanim dijelovima nutarnje zidne površine naziru se tragovi fresaka (dominiraju svijetli oker, crna i crvena boja) te više šestarom uparanih pa crvenom bojom oslikanih posvetnih križeva, promjera 30 cm. Nad središtem pročelja uzdiže se vrlo mala i nakrivljena preslica zvonika. Spomenimo na kraju i lokalnu predaju o položaju (na glogom obrasloj maloj ledini sjeverno od kapele) drevnoga "grčkog" groblja.

Sv. Ana pokraj Miroši

Na erozijom opustošenim obroncima povrh ceste Bribir - Grižane nalaze se jedva vidljivi tragovi male kapele sv. Ane. Ruševni tragovi leže nad suhom vododerinom na naslagama breče na predjelu Kričin jugoistočno od sela Miroši. To je ostatak (do pola metra visine) začeljnog apsidalnog luka s ramenom i dijelom sjevernoga bočnog zida (List 4, br. 5). Po predaji to je ostatak najstarije kapele ovog dijela Vinodola. Povrh kapele, na terasastim obroncima, nalazi se predio "Grobišća", očito još jedan ranosrednjovjekovni grobljanski lokalitet. Taj položaj napušta se tijekom 18. stoljeća, kada se mnogo niže, u blizini sela Barci i Sarari, gradi nova crkva sv. Ane, koja je danas s okolnim grobljem glavna crkva šireg područja. Predaja pak govori da i položaj nove crkve sv. Ane nije slučajan, jer su se ondje nalazili (nije jasno da li u blizini ili na mjestu novogradnje) ruševni ostatci crkve sv. Lovrenca.

Sv. Antun opat u Bribiru

Ovo je jedna od rijetkih sačuvanih srednjovjekovnih kapela u samom gradu Bribiru, u kojoj unatoč popravcima naslućujemo značajne tragove izvornih srednjovjekovnih struktura. To je jednobrodna građevina ukupne duljine 11.5 m, širine 6 m, s polukružno opisanom apsidom (List 6, br. 2). Zidana je od fino klesana kamena položena u horizontalne redove. U unutrašnjosti crkve dominira slikoviti polukružan bačvasti svod (plod novije obnove, ali je načinjen istovjetno kao izvorni svod) oslonjen na par pravokutnih pojasnica koje se izdižu iz dva para masivnih pravokutnih pilona. Na spoju pojasnica i pilona nema polukapitela. Piloni su izvorna gradnja, dok su pojasnice ponovljene po izvornom stanju za rekonstrukcije godine 1938., kada su betonom natkriveni i izliveni svod, krovište, te vanjski pokrov apside svetišta. Nadvoj trijumfalnog luka nad svetištem je polukružna oblika, dok su ishodišni imposti luka poluzaobljeni poput većine imposta na bokovima apsida vinodolskih srednjovjekovnih crkvica. Crkva je 1944. teško oštećena bombardiranjem. Ulazni portal dobar je klesarski rad rano-gotičkog majstora, s visoko zašiljenim nadvojem portala. Međutim, neuredno kamenje s puno morta uokolo toga gotičkog kamenog okvira pokazuje naknadno ubacivanje, odnosno zamjenu izvornog okvira prethodno opisanim portalom. Začeljni apsidalni, vrlo uski prozorčić naknadno je zazidan. Prozor na južnom boku, odmah uz svetište također pokazuje više etapa oblikovanja. Vidi se trag naknadnog povećanja i povišenja otvora, uz uporabu starih klesanih elemenata doprozornika i maloga polukružnog nadvoja prijelaznog romaničko-gotičkog tipa. Podno pak istog otvora u zidnoj strukturi se jasno ocrtava zazidani još stariji vrlo uzak otvor poput malog proreza, pa i za ovu crkvu možemo reći da čuva unutar svog zida tragove izvornih struktura ranoromaničkoga stilskog razdoblja, s tragovima obnove vjerojatno krajem 14. stoljeća. Unutarnja raščlamba prostora s primjenom uz bočne zidove prislonjenih pilona koji nose polukružne pojasnice, element je za moguću još raniju dataciju ovog spomenika.

Sv. Stjepan u Ugrinima pokraj Bribira

U središta naselja Ugrini smještena je crkvica sv. Stjepana, pravokutna tlocrta bez istaknutog svetišta na začelju. I ova građevina u posljednje je vrijeme obnavljana bez nadzora, ima dvostrešni betonski krov i zidne plohe ožbukane debelim namazom cementnog morta, pa čitava građevina djeluje vrlo neugledno. Danas doista nema vidljivih elemenata starijih od stotinjak godina, no prema kazivanju mještana danas vidljiva građevina nastala je obnovom stare kapele u 19. stoljeću. Dimenzije su joj 5,5 x 8 metara, s prilično deformiranim začeljnim zidom koji bi mogao činiti ostatak prvobitne crkve. Na području ograđene ledine uokolo crkve vide se tragovi temelja, po tumačenju mještana stare župne kuće, a po predaji ovdje je bilo i groblje. Jedini srednjovjekovni element ove crkve čini vrijedno zvono gotičkog oblika unutar jednostavne preslice zvonika, o kojemu nismo za sada našli podataka. Spomenimo i podatak o bratovštini "Sv. Stjepan" iz godine 1487. Ako je današnji oblik građevine na tragu oblika prvobitne crkve, onda je pred nama spomenik iz 15. stoljeća (List 8, br. 4).

Župna crkva sv. Petra i Pavla u Bribiru

Ovaj znameniti povijesni spomenik doživio je brojne pregrađuje i barokizacije, očuvavši brojni i objavljivani inventar pokretne umjetničke baštine kasnosrednjovjekovnog razdoblja. Spomenimo ovom prigodom poznatu obnovu crkve za uprave Bernardina Frankapana godine 1524.. Zidne strukture iz tog razdoblja zaklonjene su novijom žbukom, no njih bi trebalo prezentirati pri budućim obnovama, jer se radi o vrlo lijepim klesancima položenim u vodoravne redove, ustanovljenim na dijelovima pročelja i južnog zida. Neistraženo je i područje staroga groblja uokolo crkve. Po kazivanju mještana i župnika, podno terase jugozapadno od crkve, a dijelom i ispod nje, prostiru se kripte. Ulaz u kripte u nepoznato je vrijeme zatrpan i zazidan, no od njega se još vidi u ogradnom zidu između crkve i nove mrtvačnice gornji dio nekog portala s polukružnim nadvojem. Bilo bi dobro ustanoviti vezu s danas porušenom kapelom sv. Marije, koja je (uvidom u katastar) još postojala krajem 19. stoljeća nekoliko metara zapadnije od zvonika, na mjestu recentne (danas ruševne kuće) povrh groblja.

Sv. Mikulj (Nikola) kod Jargova

Nad blagim terasastim obroncima istočno od ruba naselja Jargovo i Sv. Mikulj teško se još može pronaći trag nekadašnje kapele po kojoj je okolica dobila ime. Preostala je tek neznatna hrpica kamenja i dio polukružne apside svetišta uklopljene u recentnu ogradu. Bila je to još jedna skromna kapela romaničkog tipa, a predaja na obližnje polje smješta i staro groblje.

Nestale crkve u okolici Bribira

Unutar bedema grada Bribira uz već spomenutu kapelu sv. Marije kod župne crkve, uvidom u katastarski plan ustanovljenje položaj još jedne prilično prostrane, izduljene crkve sv. Martina. Prema obrisu zidova u katastru bio je to još jedan spomenik graditeljstva romaničkog doba, s jasno istaknutom polukružnom apsidom svetišta. Ona je nepotrebno porušena u akciji uklanjanja većih dijelova staroga kaštela, krajem 19. stoljeća, prije izgradnje općine i škole. Danas je na tom mjestu ulična površina, odnosno mali trg na dvije terase između zgrada općine i škole, pa je moguće njezine ostatke potražiti i u temeljima konzervirati.

Sjevernije od polja Pavlomir naziv šume upućuje na položaj kapele sv. Mihovila. Međutim, vjerujemo daje ova kapela postojala na jednoj maloj, ali istaknutoj uzvisini nekoliko stotina metara sjevernije od zgrada uprave poljoprivrednog dobra, u pravcu Bribira. Na vrhu ove kamenite uzvisine nalaze se prilično brojni ulomci antičke keramike i opeka, a najednom dijelu i tragovi razorenog zida s bijelom vapnenom žbukom. Uzvisina nosi naziv "Humac" ali i "Grobnik", pa smatramo da je ovdje riječ o položaju kasnoantičke spekule-promatračnice koja je u srednjem vijeku dobila i znakovitog kršćanskog naslovnika. Obilaskom okolice u gustoj šumi uz potok koji se spušta prema polju naišli smo na trasu (u duljini od svega nekoliko metara) nekoga starog puta, odnosno ceste pokrivene izlizanim kamenim pločama, koju je voda otkrila od debelog nanosa naplavina. Vjerojatno je riječ o trasi glavne rimske ceste (kasnijim bujicama zatrpane) koja je ovuda prolazila prema području Novog Vinodolskog.

Na predjelu "Čokovac", povrh raskrižja cesta Bribir - Grižane i Bribir -Selce nalazi se položaj crkvice sv. Jelene, od koje danas više nema tragova, osim udubljenja među brečastim stijenama.

Poviše Bribira, u selu Dragaljin, unutar rastera dviju suhozidom omeđenih terasa među hrpom otpadaka vide se gomile bolje klesanoga kamena s tragovima vezivnog morta. Arheološkim sondiranjem mogao bi se tek utvrditi oblik i točan položaj već odavna nestale crkve sv. Ivana.

Prema dostupnim podatcima, drugi sakralni objekti na području Bribira izgrađeni su u kasnijim stoljećima.

5. Arheološki lokaliteti-položaji nestalih sakralnih objekata na području vinodolskog zaleđa

Ovdje moramo spomenuti položaje poznatih ili tek nedavno ubiciranih ostataka sakralnih spomenika na onim dijelovima Gorskoga kotara koji su u srednjem vijeku pripadali pojedinim vinodolskim općinama (Hreljinu, Driveniku, Bribiru). Riječ je o položajima u "Bribirskoj šumi", Ličkom polju i Mrkoplju.30

Kapela Male Gospe u Maševu

Duboko u Bribirskoj šumi u zaleđu Vinodola, uzduž stare komunikacije između Frankapanskih primorskih i gorskih posjeda nalaze se visoravni Lukovo i Maševo. Na Lukovu su po predaji postojali tragovi nekoga "grada" i kapele sv. Luke. Ti položaji za sada nisu točno ustanovljeni. Danas postojeća kapela sv. Luke nova je građevina.

Na predjelu Maševo, u hladu smrekove šume u neposrednoj blizini šumske ceste, podno više gomila naziru se tragovi srednjovjekovne kapele Male Gospe. Odnedavna je ovaj položaj obilježen skromnom kapelicom koja nas podsjeća na tradiciju ovoga povijesnog kultnog mjesta. Maševo se poput Lukova više puta spominje u povijesnim vrelima 14. i 15. stoljeća. Prije više desetljeća proširivanjem ceste radnici su naišli na ostatke zida, koje je dijelom otkopala i opisala Radmila Matejčić. Bili su to prilično kvalitetno građeni zidovi, podignuti od klesana kamena položena u vodoravne redove. Otkopan je tek dio sjevernoga bočnog zida te dijela začelja s pravokutnom istaknutom apsidom. Očito je riječ o spomeniku ranogotičkog doba čije bi ostatke trebalo iznova otkopati i konzervirati. Po predaji i ovdje je bilo groblje.

Fortica i Crikvena u Mrkoplju

Na istaknutom travnatom brežuljku povrh prostrana Mrkopaljskog polja nalaze se tragovi kapele nepoznata titulara. Ostatke temelja jedne crkvice otkopala je prije više desetljeća arheolog Ružica Drechler-Bižić tražeći ostatke prapovijesne gradine. To su do 80 cm visine očuvani donji dijelovi zida kapele pravilne orijentacije s polukružno opisanom apsidom (List 2, br. 2) skromnih dimenzija. Dosta nepravilan gradbeni slog unatoč "romaničkoj" tlocrtnoj matrici može govoriti o siromaštvu graditelja, no to je svakako prvi potvrđeni crkveni spomenik srednjovjekovnog graditeljstva (možda iz druge polovice 14. stoljeća) na tlu Gorskog kotara, svakako stariji od crkve na Maševu. U podnožju ove glavice zvane "Fortica" nekoliko stotina metara u pravcu jugoistoka u ravnom polju nalazi se malen kameni humak, na kojem se uočavaju komadi priklesana vapnenca s tragovima vezivne žbuke. Taj lokalitet naziva se "Crikvena", a po kazivanju mještana pri oranju nailazili su na kosturne ukope. Narod te nalaze pripisuje "Grcima". Treba napomenuti da upravo u okolici Mrkoplja ima više mogućih arheoloških lokaliteta s tragovima koje narod pripisuje Grcima ili Turcima (Begov grob, vrh Čelimbaše, položaj u blizini kalvarije na cesti Mrkopalj - Sunger itd.).

Lič (općina Fužine)

U prostranom Ličkom polju, blizu drevne komunikacije između Lica i Maševa, podno brežuljka "Gradina" (na kojem su još vidljivi tragovi kaštela s početka 17. stoljeća) nalazi se poznata crkva Marije Snježne razorena u drugom svjetskom ratu. Njezini obrisi na tlu i dalje su mjestom hodočašća i molitve. Svega nekoliko stotina metara preko polja u pravcu podnožja spomenute Gradine nalazi se lokalitet koji narod pripisuje sv. Mariji Magdaleni. To je vrlo zanimljiv arheološki lokalitet, na kojem danas vidimo do dva metra iznad ravnice izdignutu zemljanu humku promjera oko dvadeset metara, koja je okružena plitkim kružnim jarkom. U središtu humka obraslom raslinjem nalazi se udubina s rasutim komadima klesana kamena, crijepa i komadićima vapnenog morta. Taj lokalitet zaslužuje punu pažnju i istraživanje, jer doista djeluje kao mali srednjovjekovni "vvasserburg" prenesen ovamo na granicu primorja s područja Panonije. Usput napominjemo da se u pravcu jugoistoka, na krševitom brežuljku iznad Marije Snježne po predaji nalazila i kapela sv. Ivana, od koje nismo pronašli tragove.

30 I. LUKEŽIĆ, 1985,9-13.

Prethodna stranica

Slijedeća stranica

Na vrh stranice