UDK: 726.5.033(497.5)

Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola Ranko Starac

Verzija za ispis

6. Crikvenica-Selce

Sv. Juraj na "Gradini" iznad Selca

Izdaleka je vidljiv položaj crkve sv. Jurja povrh ceste Bribir - Selce, na najvišem dijelu bedemom omeđene prapovijesne gradine obnovljene tijekom uređenja refugija u 6. stoljeću. To je vrlo zanimljiv spomenik, koji je trpio sudbinu obnoviteljskog žara između dva svjetska rata, kada je temeljito iznutra i izvana ožbukan debelim slojem cementnog šprica, s izlivenom dvostrešnom betonskom pločom na krovištu. Crkva je u bombardiranju tijekom Drugoga svjetskog rata teško oštećena, pa smo između 1995. i 1997. pristupili konzervaciji i obnovi koja je uspješno obavljena, a crkva iznova nakon desetljeća devastacija vraćena kultu. To je veoma izdužena jednobrodna crkva s polukružno opisanim začeljem, širine pročelja 5,80 m, začelja 5,40 m, ukupne duljine od gotovo 14 m. Pri skidanju betonske glazure s pokrova apside otkriven je i prezentiran izvorni pokrov od kamenih ploča. Nakon statičke sanacije i rekonstrukcije urušenih dijelova zida i svoda zadržan je postojeći betonski krov. Na njega je postavljen novi pokrov natkriven u mort položenim i fugiranim kanalicama na tradicijski način. Analizom brojnih inačica kupa i opeka rasutih uokolo crkve zaključili smo da je prvi pokrov građevine bio formiran od kombinacije antičkih tegula i vrlo plitkih kanalica (imbreksa bizantskog tipa). Po otucanju nutarnje i vanjske žbuke postala su vidljiva dva osnovna građevna i kronološki različita horizonta spomenika (vidi List l, br. l a, b, c). Začelje crkve s polukružnim svetištem sazidano je od kockasta klesana kamena položena u vodoravne redove. Nešto grublje, ali po žbuci sudeći vremenski blizu ili istodobno izgrađeno je i pročelje crkve. Pri ovim rekonstrukcijama graditelji su nove zidne strukture oslonili na starije postojeće bočne zidove. Ti stariji zidovi građeni su i višekratno krpani vrlo neuredno, od običnoga lomljenca položena u obilni mort. Mort je načinjen miješanjem vapna, morskog šljunka i vrlo sitno drobljene opeke, pa je istovjetan žbuci u ziđu rekonstruiranog dijela okolnih bedema. U ovom najstarijem, očito preromaničkom ili kasnoantičkom dijelu građevine, iznutra nalazimo dva para masivnih pilona prizidanih uz bokove. Na par pilona uz jugoistočni bok s vanjske strane naknadno su prislonjena dva moćna kontraforna prizida. Njihovim je postavljanjem dijelom negiran stariji otvor vratiju lučnog nadvoja (istovjetnog tipa kao zazidani ulaz u pročelju Sv. Stjepana u Ledenicama). Taj je otvor potpuno nevidljiv unutar građevine, jer je spomenuti dio unutarnje plohe zida u nekom vremenu posve prezidan, pa od špaleta nema ni traga. S unutarnje strane kutova pročelja nalaze se također prizidana dva nešto uža pilona. Tri para pilona podupiru pojasnice pravokutna presjeka. Pojasnice su uže od širine pilona i odgovaraju širini pojasnice koja podupire prezbiterijalni, u romaničkom duhu rekonstruirani dio crkve. Ta pojasnica ne teče od prizidanog pilona, već izlazi iz strukture bočnih zidova. Svod crkve slijedi visinom i oblikom konstrukcije dva osnovna podna nivoa, niži, prednji prostor, nad kojim je svod gotovo bačvasta oblika, te za stubu viši, prezbiterijalni dio, nad kojim je svod zrelogotičkih proporcija i zašiljena oblika. Otvori na crkvi nisu odviše databilni. U središtu apside položen je prozorčić poput proreza u zidu, dok su jedini otvori (po jedan na svakom bočnom zidu) izvedeni vrlo jednostavno, poput puškarnica na fortifikacijama. Nadzorno-fortifikacijski karakter crkve odaju i dva niza vrlo uskih, u različitim pravcima usmjerenih, pravokutnih otvora u pročelju. Iznad ulaza s kamenim fino klesanim okvirima lučnog nadvoja (romaničkog stila) nalazi se naknadno probijen svjetlarnik, vjerojatno za obnove u 19. stoljeću. Na desnom dovratniku nalazi se poput maloga kružnog medaljona uklesan lik bradatog muškarca, možda Isusa. Spomenimo još daje trijumfalni luk vrlo kvalitetno zidan, polukružna oblika, s jednim vrlo zanimljivim impostom o koji se oslanja sjeverna strana luka. Taj mali impost ima stepenastu profilaciju, uobičajenu za imposte ili glavice stupova u razdoblju začetaka primjene internacionalnog romaničkog stila u nas (početkom 12. stoljeća). Naglašavam daje to elemenat mlađeg dijela građevine. O funkciji i prvobitnom izgledu građevine prije rekonstrukcije u romaničkom duhu možemo samo nagađati. Masivni polustupovi prizidani uz bočne zidove tipično odražavaju način kako se rješavalo podupiranje svodnih konstrukcija u razdoblju predromanike (9.-l 1. stoljeću). Crkva je čitava položena na poravnatu liticu, bez ikakvih temelja. Probna arheološka istraživanja u dijelu prezbiterija pokazala su da ispod postojećeg kamenog opločenja tek petnaestak cm dublje leži stariji podni nivo načinjen od zaglađene glatke smjese vapna i finoga morskog šljunka. Nisu na tlu uočeni nikakvi tragovi zida koje bi omeđivalo prvobitnu gradnju, pa je očito da su obnovitelji crkve u 12. stoljeću na mjestu zatečenog pročeljnog i začeljnog zida porušili postojeće i sazidali nove. Površina poda u malom raspoloživom dijelu svetišta iza zidane baze oltara (rekonstruirane u novije doba) nije prekopavana.

Narodna tradicija ispravno tumači ovaj spomenik kao najstariju crkvu puka "Selačkog i Bribirskog" koju su sazidali "Grci". Nedostatak predromaničkog crkvenog namještaja i na ovom lokalitetu možda jest slučajnost, ali na tlu Vinodola on postaje pravilom. Postavljanje pilona kao podupirača svoda (ne onoga danas vidljivog) može biti i intervencija graditelja iz razdoblja proto-romanike, ali i iz 6. stoljeća, kako nam to lijepo pokazuje memorija na otočiću Majsanu. Je li crkva sv. Jurja naslijedila ranobizantski zatečeni naslovnik ili je nastala pregradnjom u doba rane afirmacije romaničkog graditeljstva jednoga ruševnog profanog zdanja, spekule odnosno kućice za stražu iz razdoblja vladavine cara Justinijana? Crkva sv. Jurja značajan je svjedok održavanja tradicije kultnog mjesta u surovom okolišu, preživjevši sve političke i narodnosne mijene na tlu Vinodola.

Sv. Katarina - Selce

Ova vrlo skromna, ali lijepa pravokutna građevina bez istaknute apside začelja (List 7, br. 3) presvođena bačvastim svodom smještena je u zelenilu parka podno groblja u Selcu. To je rustična građevina bez ikakvih databilnih elemenata, zidana vrlo neuredno jer je od početka bila predviđena za premazivanje vapnom. Mali zvonik tipa preslice novija je gradnja, ali su iskorišteni i neki stariji kameni elementi. U tlocrtu kapela ima dimenzije 4 x 4 m, s jednim masivnim kontrafornim prizidom naslonjenim na čitav južni zid. Crkvica ima i malo ognjište, jer je kasnije bila i u funkciji depozitorija. Smatra se daje izgrađena za posvete modruškog biskupa Kristofora 1498., međutim 1485. se spominje vinograd sv. Katarine!

Druge crkve i kapele na području Selca novovjekog su podrijetla. Spominjem tek područje "Martin" u danas napuštenim maslinicima nedaleko od trase magistralne ceste povrh središta mjesta, koje treba posjetiti.

Župna crkva Sv. Marije u Crikvenici

Ovom povijesnom spomeniku Crikvenica duguje ime još iz davnog doba kada je ruševne ostatke drevne "crikvice" sv. Marije krajem 14. stoljeća dao porušiti novopridošli red eremita sv. Pavla.31 Srednjovjekovna građevina više je puta pregrađivana i proširivana u kasnijim stoljećima, pa danas najstariji dio čini tek u 16. stoljeću izgrađen prostran presvođen prezbiterij s renesansno oblikovanim kamenim rebrima, a značajni radovi obavljani su 1659. i 1776. Od skromnih elemenata kamene dekorativne skulpture spomenimo u podnožju crkve uzidan lik Isusa, kao i stupice s renesansnom dekoracijom koji su nekad pripadali prezbiterijalnoj ogradi, danas zabačenoj na balkonu jednoga zatvorenog dvorišta u središtu Crikvenice. Ipak, moramo spomenuti u literaturi krivo atribuiranu i zanemarenu činjenicu da recentni drveni kor kod glavnog ulaza u crkvu nose dva masivna stupa s vapnenačkim pomalo rustičnim palmetnim kapitelima. Ti su kapiteli ovdje spolirani s nepoznata mjesta, no nisu pavlinski rad, a ishodište im treba tražiti u srodnim proto-ranoromaničkim crkvama obližnjih kvarnerskih otoka, Nina i Zadra. Možemo pomišljati da im je i podrijetlo s tih strana. Dodatni problem čine dva stupa glatkog torza od zelenkastosiva mramora, dosta oštećena od starosti, jer takvi stupovi imaju vrlo udaljeno podrijetlo iz pravca ishodišta sirovine (istočni Mediteran, jug Italije ili Sjeverna Afrika). Oblikovno, oni mogu pripadati nekoj monumentalnoj kasnoantičkoj građevini iz razdoblja nakon vladavine cara Dioklecijana, no takvi dragocjeni stupovi u pravilu su bili iznova ugrađeni u ranokršćanske bazilike, kako to pokazuju brojni primjeri na otoku Krku ili u Istri. Pavlini su mogli te stupove pronaći negdje na tlu naselja "Ad Turres" u samoj Crikvenici, ali i dotegliti morem s neke od brojnih ranokršćanskih bazilika sa susjedne obale otoka Krka, posebice jer su na otoku imali brojne vinograde i maslinike.

Stara župna crkva Sv. Šimuna i Jude Tadeja na Kotoru

Drevna crkva posvećena apostolima sv. Simunu (Kanaancu ili Zelotu) i Judi Tadeju danas je tek gomila urušena kamenja. Bila je to župna crkva naselja Kotor, na južnom obronku strmog brijega s kojeg se u svim povijesnim razdobljima nadzirao kanjon Dubračine, prirodni pristup i komunikacija između obale i vinodolske kotline. Građevina je teško stradala u požaru, pa je ubrzo zatim tijekom 18. stoljeća posve napuštena, a dio okolna groblja prekopan. S razvojem Crikvenice ubrzano je propadao Kotor, pa tako danas ovdje više nema stalnih stanovnika. Početkom Drugoga svjetskog rata tik do sjevernog zida crkve napravljena je vodosprema, pri čemu je uništen prednji dio crkve. Tijekom posljednjih nekoliko godina u nekoliko akcija čišćenja crkvenog interijera otkriven je veći dio ostataka zidnih struktura, a planiraju se i opsežniji konzervatorski zahvati. Iskopavanjima je utvrđen izvorni oblik građevine, longitudinalne crkve s polukružno opisanim začeljem, s lađom koja u tlocrtu ima trapezasti lik (List 5, br. 2). Dimenzije ove građevine iznose: duljina 11,5 m, širina začelja 5.40 m, širina pročelja 6 m. Značajnom rekonstrukcijom kasnije je jednobrodna građevina pretvorena u crkvu križnog tlocrta, dobivši po sredini bočnih zidova dvije presvođene pravokutne kapele, te nov, znatno dublji prezbiterij pravokutnog tlocrta. Ta rekonstrukcija mogla je biti učinjena nakon 1468., kada je naselje Kotor darovano franjevcima s Trsata. Prezbiterij pravokutna tlocrta debelih je zidova (90 cm) s jednom vrlo uskom strijelnicom na začelju te tragom većeg prozora na jugoistočnom zidu. Od prvobitne polukružne apside preostao je red do dva kamenih klesanaca. Od drugih otvora spominjemo ulaz u osi pročelja, od kojeg je zatečen ostatak praga, te dva jednostavna pravokutna prozora na zapadnim zidovima prigrađenih kapela. Za razliku od izvornih struktura zidanih od klesana kamena s vrlo kvalitetnom žbukom, prigradnje su građene vrlo neuredno, s uporabom komadića opeka i crijepa. Crkva je nakon te "kasnogotičke" obnove morala djelovati kao mala crkva-tvrđava, s povišenim prezbiterijem iznad kojeg se izdizala četverokutna kula. Spominjemo tek analogni slučaj iz istog razdoblja - crkvu sv. Bernardina u sklopu franjevačkog samostana na Košljunu. Na začeljnom zidu sjeverne kapele naziru se tragovi fresaka, odnosno uz bordure s vegetabilnom ornamentikom naslućuje se stojeći lik u biskupskoj odori. Crkveni parter prepun je raka i grobnica koje će se istražiti u skoroj budućnosti.

Sv. Štipan na Kotoru

Na južnom dijelu vršnog platoa naselja Kotor, u sklopu ruševine neke štale preostao je trag polukružnog svetišta male kapele sv. Štipana (Stjepana). Drugi dijelovi, osim većeg dijela apsidalnog plašta, već su odavna prekopani.

Sv. Juraj na Kotoru

Na najvišem dijelu Kotora, u neposrednoj blizini strmine obronka koji se spušta prema dolini rječice Dubračine nalaze se ruševni ostaci crkve sv. Jurja. I taj spomenik ubrzano propada i nestaje pa je prijeko potrebna što skorija konzervacija ostataka zida. Crkvica ima očitu nadzornu i stratešku ulogu. To je izduljena jednobrodna građevina dužine gotovo 10,50 m, širine do 4,50 m, s polukružno opisanim svetištem, koje premašuje u tlocrtu lik polukruga. Vrlo duboko polukružno svetište svakako upućuje na ranokršćansku ili ranosrednjovjekovnu graditeljsku tradiciju, što svrstava tu crkvu u najstarije sakralne građevine na tlu Vinodola. Određenoj preromaničkoj tradiciji pripada i vidljiv slog zidnih struktura, građenih od priklesana lomljenca, a ne klesanaca, položenog u savršeno vodoravne redove. Ispune između lomljenaca tvore ubačeni sitniji kamenčići, dok je sama žbuka vrlo kvalitetno načinjena od sitnoga morskog šljunka i vapna pomiješana s mljevenom opekom. Sačuvan je tek jedan otvor, oblika vrlo uskog proreza jednake širine (vidi List 4, br. 3). U dnu svetišta uz spomenuti prozorčić postoje tragovi fresko-slikarija, odnosno crvenom bojom na žućkastoj podlozi izvedeni geometrijsko-vegetabilni motivi križa i sunca.Vrlo slične prikaze imamo na svetištu osamljene kapele sv. Jurja nedaleko od Vrbnika, gdje je Juraj prikazan u još poganskom obličju božanstva Silvana.

Sv. Trojica nedaleko od Kotora

Sjeveroistočnije od Kotora, na pustoj visoravni povrh Podbadnja, nalaze se ruševine prostrane crkve sv. Trojice. Nedaleko crkve na istaknutoj glavici s nekoliko prapovijesnih gomila nalazi se promatrački položaj s kojeg se otvara pogled na čitav sjeverozapadni dio Vinodola, s gradovima Badanj, Grižane i Drivenik. O toj crkvi povijesna vrela šute, no njezini elementi mogu nas uputiti na vrijeme izgradnje. To je Oveća, mogli bismo reći klasična dvoranska propovjednička crkva duljine 18 m, širine 'pročelja 8 m, s vrlo prostranim svetištem pravokutna tlocrta. Prozorski otvori ostali su bez kamenih elemenata, ali dijelovi bočnih špaleta prozora u svetištu pokazuju kasnogotičko-ranorenesansne odlike. I prednji i začeljni dio crkve zidan je vrlo kvalitetno, ali uz uporabu jedva priklesana lokalnog vapnenca, uz obilatu uporabu komada crijepa dodavanog fugama, pa je očito čitava građevina pri izgradnji bila ožbukana. Na dijelovima unutrašnjih zidnih ploha još stoje tragovi završne glatke svijetle žbuke, bez tragova fresaka. Pomnim pregledom zida ustanovljene su dvije gradbene faze, prvoj pripada korpus lađe, dok je današnje duboko svetište nastalo nakon rušenja izvornog svetišta, kojemu bez iskopavanja ne možemo odrediti oblik. Trag tog izvornog zida svetišta uočava se uz vanjsko sjeverno rame crkve. Vjerujemo daje prvobitno svetište također imalo pravokutan oblik, možda manje površine od postojećeg. Dijelom su očuvani i dijelovi početaka zadebljanja križno-rebrastog svoda nad svetištem, dok je nad lađom bilo drveno krovište. Tip građevine odgovara građevinama koje osnivaju propovjednički redovi, u ovom slučaju franjevci s Trsata. Predaja govori da je to bila hodočasnička crkva, stoga je imala prostranu lađu, ali i duboko svetište za potrebe izdvojene molitve fratara. Uzore toj građevini u osnovi kasnogotičkog tipa, koja je mogla biti izgrađena i početkom 16. stoljeća, nalazimo u gotičkoj građevini na ladanju primorja - crkvi u sklopu pavlinskog samostana sv. Jelene nedaleko od Senja (List 9, br. l i 2), koja je u povijesnim vrelima datirana kao najstarija takva crkva. S druge strane najsrodnijom građevinom smatramo (ako promatramo oblik prezbiterija) crkvu Marije Snježne u Belgradu, pregrađivanu tijekom 16. i početkom 17. stoljeća za potrebe hodočasnika i zajednice kanonika. Na kraju spomenimo i toponime "Vidovo" i "Mihovilovo" koji upućuju na davno nestale kapele naselja Kotor.

31 D. KLEN, 1981. 76

Prethodna stranica

Slijedeća stranica

Na vrh stranice