UDK: 726.5.033(497.5)

Sakralna arhitektura srednjovjekovnog Vinodola Ranko Starac

Verzija za ispis

7. Grižane - Belgrad

Župna crkva sv. Martina u Grižanama

Župna crkva sv. Martina u Grižanama srednjovjekovnog je podrijetla, o čemu svjedoči i dio preostalog inventara pokretnih spomenika, kao i glagoljski natpisi, koji spominju obnove u 16. i 17. stoljeću. Kasnijom barokizacijom i obnovom u neogotičkom stilu nestali su tragovi srednjovjekovnog doba.

Sv. Marija Snježna u Belgradu

Ovaj slikoviti spomenik dominira svojom bjelinom u podnožju okomitih litica nedaleko od razvalina starog Grižanskog grada. 1988. pri obnovi crkve otucana je stara žbuka, a obavljeno je i arheološko sondiranje partera i dijela grobnica. Ta danas potpuno barokna građevina ipak ima srednjovjekovne korijene, preostale tek u zidu pročelja s monumentalnom troetažnom preslicom zvonika. Pročelje izvorno mnogo niže građevine s drvenim dvostrešnim krovištem zidano je od pravilno uslojenih priklesanih lomljenaca. Kasnijim proširenjima u svim pravcima nestalo je bočnih zidova i začeljnog. Prvobitnoj kasnosrednjovjekovnoj fazi moglo bi pripadati zvono izljeveno 1439. Drugoj fazi pripadala bi izgradnja dubokog pravokutnog svetišta presvođenog križno-rebrastim svodom. Tijekom radova pronađeno je više segmenata kamenih rebara u presjeku poligonalne forme, koja su poput mrežišta podupirala svod. Rebra su bila premazana vapnenim bjelilom, te ukrašena cik-cak motivom naslikanim crvenom bojom. Od kasnogotičke faze građevine osim pročelja, monumentalnog pročeljnog zvonika tipa preslice, preostao je tek sjeveroistočni začeljni ugao, kasnije učvršćen kosim kontraforom, u kasnom baroku uklopljenim u bok još jedne prizidane kapele. Početkom 17. stoljeća nizom opsežnih obnova dokumentiranih glagoljskim natpisima na zvoniku i drugdje po crkvi dolazi do barokizacije građevine. Tada je na postojeću i sačuvanu preslicu zvonika, koja je bila za 70 cm širine istaknuta od lica pročelja, prislonjen kvadratičan zvonik koji ima i funkciju utvrde, jer su već počela nemirna vremena ratovanja s Turcima.

Nestale kapele na području Grižana

U Grižanskom urbaru iz godine 1544. spominje se kapela sv. Križa. Danas postojeća crkva istog titulara recentna je građevina na istaknutoj uzvisini iznad sela Marušići, a podno lokaliteta "Gradina". Obilaskom terena nisu uočeni tragovi srednjovjekovne crkve.

Uvidom u katastar s kraja 19. stoljeća uočen je položaj pačetvorinaste (kasnogotičke) kapele sv. Filipa i Jakova, koja je stajala u središtu mjesta, a srušena je u poplavi početkom 20. stoljeća.

U mjestu se spominje i kapela (nestala) sv. Florijana, dok su kapele sv. Marka kod Belgrada i sv. Mihovila kod Blaškovića novije građevine. Novije su i kapele u Pećcima, te ostatci podno Baretića, dok se na putu za Antovo povrh jednog izvora u zapuštenom vinogradu nalazilo još jedno "grobišće", koje je uništeno eksploatacijom pijeska, a tragovi žbuke upućuju i na trag neke skromne gradnje položene nasuprot drvenom križu. U tlu je zamijećeno tek nekoliko ulomaka grube srednjovjekovne keramike, a mještani spominju nalaze urni!

Uz raskrižje cesta Grižane - Belgrad nalazila se crkva sv. Andrije. To je danas tek značajan arheološki lokalitet, većim dijelom uništen izgradnjom novih kuća. Ipak, ostatci klesanaca u obližnjem suhozidu i obilje kanalica ali i antičkih tegula (u blizini je i antički lokalitet) daju nam nade. Spomenimo da predaja i uz taj lokalitet spominje groblje.

Sv. Duh na Duševu - Podbadanj

U sjeni stoljetnih hrastova stotinjak metara iznad povijesnog mjesta gaza, kasnije drvenog mosta preko korita Dubračine, nalaze se razvaline crkvice sv. Duha. Kapela, koja se u vrelima spominje tek 1448., nalazi se u podnožju mrkih i tajanstvenih ruševina ranosrednjovjekovnog kaštela koji narod zbog njegova oblika naziva "Badanj", a čiji se pravi naziv krije u nazivu obližnjeg sela Kostelj. To je još jedna jednostavna građevina s pravokutnom, odnosno malo deformiranom trapezastom apsidom začelja, dužine nešto više od 12,50 m, širine 6,80 m (List 7, br. 4). Crkva je teško razvaljena i raspucala, prepuna kamena urušenog od svodne konstrukcije, i obrasla u gusto šiblje. Jedini je sačuvani otvor jednostavan prozorčić s pravokutnim špaletama oblika kasnijih puškarnica, dok je od većeg prozora na južnom zidu svetišta preostao tek trag bočne stijenke. U konstrukciji građevine postoje dva različita graditeljska izričaja. Starijemu pripada južni bočni zid, danas nagnut i dijelom uništen, građen od uslojenih manjih klesanaca, a mlađem horizontu pripadaju preostali zidovi, kao i svetište. Tek arheološkim istraživanjem mogla bi se potvrditi misao da je i ovdje izvorno romanički tip crkvice negdje tijekom 15. stoljeća obnovljen i "gotiziran". Možda je ta obnova uslijedila i ranije, neposredno iza potresa u 14. stoljeću, u kojem je razrušen te definitivno napušten kaštel na Badnju. Romaničkom duhu pripisati bismo i polukružni trijumfalni luk svetišta s jednim očuvanim stepenasto profiliranim impostom, sličnim spomenutom na svetištu crkve sv. Jurja na Gradini iznad Selca. Uokolo kapele uočavaju se tragovi nekih prigradnji, te jedne pravokutne kuće, a po predaji i ovdje je bilo groblje, vjerojatno uspostavljeno nakon pokrštavanja i napuštanja staroga groblja u obližnjem Strancu tijekom 12. stoljeća.

8. Tribalj

Sv. Rok, Fabijan i Sebastijan

Na mjestu današnjeg ulaza u hidroelektranu Tribalj, nedaleko od obale jezera nalazila se do 1953. posve čitava (i u funkciji) crkva posvećena zaštitnicima od kužnih bolesti - sv. Roku, Fabijanu i Sebastijanu. Posve nerazumnom odlukom vlastodržaca crkva je potpuno razorena pa su nam od nje danas preostali tek snimci objekta i požutjele fotografije u arhivu župe. Proporcije građevine sugeriraju moguće srednjovjekovne korijene no to bi mogla biti i barokna građevina, s obzirom na vrlo duboku poluvaljkastu apsidu (List 6, br. 1). Svi otvori na građevini upućuju na vrijeme gradnje 16. stoljeća, jednako kao i okvir vrata koji ima ishodište u kasnogotičkom rustičnom graditeljstvu, no može biti i kopirana izvedba 19. stoljeća. Crkva je sa svetištem bila dugačka 13,50 m, široka 6 m, sa zidovima debljine koja omogućuje postavljanje kamene svodne konstrukcije.

Župna crkva sv. Marije u Triblju

Na rubu Tribaljskog polja (u srednjem vijeku zvanog Stomorino polje) nalazi se prostrana do kraja 19. stoljeća višekratno obnavljana crkva sv. Marije. Spominje se u povijesnim zapisima 1323., 1412. i 1449. Bila je to mala crkvica koja je barokizacijom posve prekrivena površinom nove građevine. Najstariji preostatak čini tek presvođena barokna sakristija, nad čijim se ulazom nalazi uzidan vrlo lijep kameni reljef Gospe koja se izdiže iz oblaka, vjerojatno rad stranog majstora s kraja renesanse. O starosti crkve svjedoče i zvona izljevena 1436. i 1486., pa će se o toj prvobitnoj građevini moći govoriti tek pri radovima na zamjeni trošna opločenja u crkvi, smještenoj uz poznato ranosrednjovjekovno groblje.

Sv. Kuzma i Damjan na Soplju

U zaklonjenoj udubini podno najvišega stjenovitog vrhunca prapovijesne gradine na Soplju između Triblja i Dramlja nalaze se skromni ostatci male privatne kapele Sv. Kuzme, podignute u 19. stoljeću, devastirane u Drugom Svjetskom ratu. Ta kapela podignuta je unutar danas jedva vidljivog dijela ruševina jedne veće i starije crkve, koja se spominje u vrelima tek u posljednjih nekoliko stoljeća. Uz sjeverni bočni zid kapele pruža se bočni zid duljine 9 metara na kojem se vidi i trag skretanja u ramenu začelja. Nad prostorom začelja nalazi se veća hrpa kamenja s tragovima vezivnog morta. Ona sugerira tip ravnog začeljnog zida s upisanom polukružnom apsidom koji je za Vinodol posve stran. Ziđe i razbacano kamenje upućuje na način gradnje uslojenim jedva priklesanim lomljencem položenim u tanke vodoravne redove, uz uporabu žbuke načinjene od svijetlog vapna pomiješanog s obiljem morskog šljunka. U okolici uz različite oblike kupa nalazimo i antičke tegule, kao i komadiće ljudskih kostiju. Taj značajni lokalitet, iako malen opsegom i slabe očuvanosti, trebat će arheološki istražiti i konzervirati.

9. Drivenik

Sv. Stjepan u Driveniku

Nedaleko od Driveničkog kaštela nalazi se crkva (danas u funkciji galerije) sv. Stjepana, poznata po svom "zlatnom" ranobaroknom oltaru i gotičkoj "Pieti", danas pohranjenima u Zagrebu.32 To je naizgled sasvim uobičajena ranobarokna građevina s pravokutnim dubokim svetištem presvođenim vrlo visokim svodom (List 6, br. 3). Prostranstvo i debljina zidova svetišta poput svetišta sv. Trojice na Kotoru upućuju na kasnogotičku graditeljsku tradiciju, no svod bez rebara sugerira nešto mlađe razdoblje, možda početak 17. stoljeća. Zaštitnim arheološkim istraživanjima, obavljenim 1992., ustanovljeni su vrlo skromni tragovi temelja ili temeljnog otiska jedne mnogo starije, male kapele ranokršćanskog ili romaničkog tipa. Nedostatak nalaza profilirane kamene skulpture ne ostavlja nam mogućnost ranijeg datiranja od razdoblja 13. stoljeća.

Župna crkva sv. Dujma

Ova skladna trobrodna građevina izgrađena je 1821. na mjestu stare i mnogo manje crkve sv. Dujma. Od te starije crkve danas nema vidljivih tragova, osim što se ispod žbuke sjeverne fasade nazire jedna pravilnija struktura kamenih blokova, no to treba provjeriti nakon otucanja stare žbuke. U parteru sadašnje crkve leže i nadgrobne ploče iz 17. i 18. stoljeća, no nema ničega starijeg. O starosti te crkve svjedoči nam tek njezin naslovnik, splitski mučenik Dujam, kojega ne susrećemo među titularima crkava u okolici. On nas podsjeća na povijesno utemeljenje krbavske biskupije tek u 12. stoljeću, koju je osnovala i splitska metropolija, i koja je bila pod njezinim patronatom.

Crkva sv. Martina na Driveničkom groblju

U središtu groblja na driveničkoj uzvisini, s kojeg se rastvara prekrasan pogled na Vinodol, nalazi se pomalo neugledna kapela sv. Martina. To je obična pravokutna građevina bez istaknutog svetišta (ravnog začeljnog zida) dimenzija 5,20 x 6,80 m (List 8, br. 2). Okvir vratiju noviji je rad, u posljednje vrijeme probijen i proširen brusilicom. Južni bočni prozor atipična je oblika, dok je vrlo zanimljiv uski sjeverni prozorčić, koji ima posve očuvane okvire gotičke profilacije, s karakterističnim zašiljenim nadvojem. Kapela je presvođena novijim svodom. Sondiranja unutarnje zidne žbuke mogla bi uputiti na tragove fresaka. Izgradnju te kapele možemo smjestiti u polovicu ili kraj 15. stoljeća (spomenimo analogni primjer crkve sv. Nedilje kod Vrbnika iz godine 1445.).

Župna crkva sv. Jakova u Jadranovu

Nekad luka Driveničana, mjesto Jadranovo nastalo je tek u posljednje vrijeme sjedinjavanjem naselja Sv. Jakov, Šiljevica, Neriz, Kloštar i Havišće. O starini tog mjesta svjedoče nam značajni tragovi antičkih naselja kao i pobliže nepoznatih srednjovjekovnih eremitaža i njihovih posjeda sačuvanih u spomenima naziva "Neriz" i "Kloštar". Današnja župna crkva sv. Jakova novija je građevina osnovana početkom 19. st. na mjestu nekadašnjeg magazina za sol Zrinskih. Međutim, u pritužbama senjskih biskupa zbog uzurpacije crkvenih dobara, građevina i prihoda koje su počinili Zrinski, spominje se i desakralizacija crkve sv. Jakova. Bilo je to godine 1690. U crkvi se nalazi i zanimljiv barokni inventar. Obilaskom ogradnog zida oko crkve uočeni su recentno priklesani, fino obrađeni kameni blokovi. Riječ je o segmentima polukružnog nadvoja trijumfalnog luka apside jedne znatno manje srednjovjekovne crkve. Predaja hoće daje taj Sv. Jakov prvotno postojao na Havišću iznad uvale Trstena gdje se još uočavaju tragovi zida neke građevine pretvorene tijekom 16. i 17. st. u uskočku stražarnicu. Taj položaj ne može imati veze sa srednjovjekovnim i suvremenim položajem crkve sv. Jakova.

32 B.FUČIĆ, 1995.

Prethodna stranica

Slijedeća stranica

Na vrh stranice