Mladen Barac - Ujčić

Rođen 31. ožujka 1950. godine u Grižanima, selo Kamenjak. Ugostiteljsku školu završio u Crikvenici i Opatiji. Radi kao ugostitelj u svojoj Gostionici "Kamenjak" u Crikvenici.

Objavljene zbirke poezije "Kantuni i kantunići" i "Voli svoj koren". Kolumnist čakavskog izričaja u Novom Listu i Primorskim novinama. Objavljene su mu pjesme u Zborniku Matice hrvatske u Zadru, objavljuje u edicijama: "Usponi" u Senju, "Književna riječ" u Rijeci, "Marulić" u Zagrebu. Aktivni je član Udruge za očuvanje narodnih običaja i kulturne baštine "Juraj Julije Klović" u Grižanima-Belgrad.

Izdavači
- ADAMIĆ - Rijeka
-Ustanova u kulturi "Dr Ivan Kostrenčić" - Crikvenica

"Kantuni i kantunići"
Izdavač: "Libellus"

 

Branitelj svetinje domaće riječi

Pjesnički iskaz Mladena Barca javlja se kao samoniklo stvaranje, duboko osjećajno i iskreno, što u sebi nosi istinu srca i more Ijubavi, pa ovaj pjesnik ne stvara hladnu racionalnu poeziju, već svakoj temi prilazi toplinom, Ijubavlju i dobrotom.
Preda mnom je rukopis, druge po redu Mladenove knjige poezije, što ju je naslovio Voli svoj koren, u kojoj već naslovi cjelina određuju raspon njegova pjesničkog interesa. To su cjeline: Žitak kot cvitak, Pisme pišen, Voli svoj koren, Sentenca.
Ni jedan stvaralac neće daleko doprijeti ako ne zna odakle je potekao i što je sa sobom ponio. Ako je svjestan svojega podrijetla, svoga tla, svoje tradicije, njegova će nadgradnja počivati na čvrstim temeljima. Zbog toga je Mladen suštinom svojega bića vezan uz svoj koren, svoje vrijeme, uz svoje mrtve i žive, uz prošlost i sadašnjost.
Pisane lokalnim čakavskim dijalektom, ove nas pjesme vode u djetinjstvo, govore o izazovima svakodnevlja, o istini koju uzdižu, kao i o ugodnoj varci. Ovo je poezija iz koje isijava smijeh i radost, ali joj i suza u grlu titra, jer život je cvitak, ali donese i sćap, nemoć kroz koju se krećemo očih suznih.
Ovdje je veza s domaćim tlom prisutna od prvih stihova, ona je uočljiva u svim pjesmama što pjevaju o primorskim burama i bonacama, a u njima
će svoje istaknuto mjesto zauzeti i prva Ijubav, radost prosidbe, nježni pogledi, svečanosti blagdana, radosti i tuge, život što oca odvodi u tuđinu, drage osobe koje su tu i kojih više nema, sve ono što žitak daje i uzima. Blaga sjeta neće nas napustiti ni u trenucima kada zajedno s autorom krenemo u avanturu stihova kojima priziva grmi i gromače, te riči domaće. Ovdje su zauvijek stihom zadržana vela i mala raskriža i neće ih "maknuti" ni vječita Ijudska težnja za širinom i preobrazbom prostora.
Autor postojano brani i voli svoj koren i svetinju domaće čakavske riječi, prikuplja grančice za potpaljivanje neugasivog plamena našeg domoljublja, Ijubavi i sječanja.
Ova dijalektalna poezija pobudit će pozornost i ganutost naročito starijih pripadnika govornoga područja grižansko - belgradskoga kraja, a mladima će predstavljati poticaj za buđenje ljubavi i poštovanja prema Ijudima i kraju iz kojega su ponikli, i prema neugasloj ljepoti domaće čakavske riječi kojom je baš sve moguće izreći na iskren, topao i sugestivan način, te će im se neopazice ušuljati u dušu, jer će več u samome zvuku svojega dijalekta naći nešto toplo i zanosno što ih osvaja.
Time je autor, na svoju i našu radost, postigao svoj cilj da još u zadnji čas riječima uhvati ono što je toliko karakteristično, da sačuva svetinju domaće čakavske riječi.

Marija Gračakovič, prof.
Crikvenica, veljača 1999.

(Recenzija zbirci pjesama "Voli svoj koren")