Sadržaj ovog kodeksa su govori (»sermoni«) na nedjelje i blagdane preko cijele godine. To je papirni kodeks od 240 listova formata 28x19,8 cm uvezan u drvene korice koje su obložene crnom kožom.

Sav kodeks je pisan u dva stupca, pisala ga je jedna kuka. Pisar je pop Mihovil, plovan Belgradski, kako se sam nazva u bilješci sa datumom 22. veljače g. 1558. Kasnije, u 17. st. je u rukama Andrije Benkovića kanonika u Grižanima (1668 - 1675). U 18. st. je rukopis na otoku Krku i to u Omišlju g. 1767., a g. 1768. u Dobrinju. U Omišlju ga je našao Milčetić kod župnika Nikole Albaneža, o čemu je objavljena vijest g. 1885. Tako je ovaj rukopis sa Milčetićevom ostavštinom dospio na današnje mjesto čuvanja a to je Arhiv Hrvatske Akademije Znanosti i Umjetnosti u Zagrebu.

Zanimljivo je da su izvan teksta kodeksa druge ruke upisivale zbivanja iz kojih se isčitava i sudbina kodeksa. Najstariji su i najopširniji zapisi popa Andrije Benkovića kanonika u Grižanima. Njegov jedan zapis javlja da je 25. siječnja g. 1671. senjski biskup Ivan Smoljanović posvetio crkvu sv. Martina u Grižanima. Nazočno je bilo svećenstvo od Senja do Trsata.