| Ivan Barbarić
HRELJINSKA POVELJA
O VINODOLSKOM ZAKONU
Susret gradova potpisnika
Vinodolskog zakona
  Katedra
Čakavskog sabora «Ljubo Pavešić» iz Škrljeva organizirala je prvi
susret devet gradova potpisnika Vinodolskog zakona iz 1288. godine
pod nazivom «Devet biseri i deseti j' un» koji je održan 30. lipnja
2002. godine u obnovljenom starom hreljinskom gradu gradini, jednom
od devet gradova nekadašnje vinodolske knežije. Na tom iznimnom
kulturnom događaju okupili su se predstavnici starih vinodolskih
gradova: Ledenica, Novog Vinodolskog, Bribira, Grižana, Drivenika,
Hreljina, Bakra, Grobnika i Trsata kojima su se pridružile Kraljevica
i Crikvenica pozivom Katedre Čakavskog sabora u kojem, uz ostalo,
stoji: «Dika nanje i velo veseljipozvat Vas da nedilju na sedan
urzapolne, zadnjeg dana va misecu kad lipa cvate (30.6.) 2002.
leta Gospodnjega, dojdete na Hreljin grad - staru Gradinu kadi
će se dogodit susret devet gradi ki su nigda-njega 1288. leta
potpisali Vinodolski zakon...»
Vinodolski
zakon jedan je od naših najstarijih i najznačajnijih kulturnih i
pravnih spomenika, pisan narodu razumljivim hrvatskim jezikom (čakavski
dijalekt) i hrvatskim pismom (glagoljicom). Donesen je 6. siječnja
1288. godine u Novom Gradu vinodolskom (Novi Vinodolski), a sastavili
su ga predstavnici gore navedenih vinodolskih gradova u prisustvu
 Krčkog
kneza Leonarda, uz kojega su gospodari Vinodola tada bili i Ivan,
Dujam, Bartol i Vid, knezovi Krčki, Vinodolski i Modruški.Uz to
što u Zakonu obično pravo postaje zakon, on posebno naglašava punu
pravnu ravnopravnost svih stanovnika Vinodola. Poseban značaj Vinodolskom
zakonu daje upravo to što gaje sastavilo povjerenstvo devet vinodolskih
općina čiji su predstavnici bili ljudi za koje se znalo «da se bole
spominahu v zakonih svojih otac i od svoih ded ča bihu slišali.»
(da se bolje sjećaju zakona svojih otaca i onih o kojima su slušali
od svojih djedova). Vinodolski zbornik predstavlja jedna kompromis
između vladajućih knezova (vlastele) i vinodolskog stanovništva
(podložnika) - utvrđivanje normi u društvenim, pravnim i gospodarskim
odnosima koje će ostati kroz nekoliko stoljeća na snazi, dakako
uz izvjesne promjene.
Povelja,
koju su 30. lipnja 2002. godine potpisali u Hreljinu predstavnici
devet gradova potpisnika Vinodolskog zakona, isto tako predstavlja
utvrđivanje određenih normi, odnosno reguliranje dužnosti i prava
njezinih potpisnika. Predsjednica Katedre Čakavskog sabora «Ljubo
Pavešić» Marina Tijan-Hajdinić upoznala je sudionike skupa s tekstom
Povelje u kojoj stoji:
«1)
da se starin gradon Novomu Vinodolskomu, Ledenican, Bribiru, Grižanun,
Drivenikun, Hreljinu, Bakru, Trsatu i Grobniku, čigovi su od nigda
oči donesili i potpisali Vinodolski zakon, ima priključit Grad Crikvenica
i Grad Kraljevica;
 2)
i još,
si
ti gradi dužni su se i dalje držat i bit kod braća, prijatelji,
pomoć jedan drugomu va potribi i nevolji, čuvat se ono ča j'pasalo,
čuvat veru, običaje i govor;
3)
i još,
sako
drugo leto, na ov isti dan imaju se sastat važni ljudi od gradi
i općin kamo sad pripadaju, će reć ljudi od njihove svetovne i crkvene
vlasti, dragi nan gosti, učeni i časni ljudi i mi va njimi živeći,
i si drugi ljudi dobre volje, saki put va drugin gradu-ovako po
redu posložni: Hreljinu, Bribiru, Novom Vinodolskomu, Ledenican,
Grižanun, Driveniku, Bakru, Trsatu, Grobniku, Crikvenici i Kraljevici;
4)
i još,
saki
ta grad pogostit će sih ki va njega na ta dan dojdu najbolje ča
more i umi;
 5)
i još,
saki
grad na komu j'red, va to vrime mora obisit četiri stiga i to: hrvački,
biser-grada (ako ga ima), grada ili općine koj 'un sad pripada,
crikvcni (ako ga ima) i stari frankopanski;
6)
i još,
skup
va gradu mora durat najmanje jedan dan, a more i već, se do sedan
dan, ako j'za to potriba i volja;
7)
i još,
saki
grad napravit će se ča rabi, da se ono ča se bude dogajalo, čitalo,
pivalo, tancalo, soplo i se ča drugo delalo, dobro zapiše i tako
zapisano pušća za onih ki dohajaju za nami;
8)
i još,
sako
četrto leto katedre gradi ki su po redu i po ovomu napisanomu svoje,
po domaći, najbolje odbavili, štampat te zbornik o semu onomu ča
sej 'dogajalo kroz to vrime va napovi-danih gradi.»
 Povelja,
koju je sastavio javni bilježnik Paravić, napisana je u 50 primjeraka
i bit će pohranjena u svakom gradu potpisniku Vinodolskog zbornika
u ime kojih su ju potpisali: Ivana Kauzlarić (Hreljin), Zlatan Ligatić
(Bribir), Srećko Kabalin (Novi Vinodolski), Milan Draginić (Ledenice),
Ivan Barbarić (Grižane), Željko Čavrak (Drivenik), Željko Mršić
(Bakar), Meri Doričić (Trsat) i Vlatka Juretić (Grobnik).
Potpise
na ovaj značajan dokument stavili su i gradonačelnici i načelnici
općina pod kojima su danas navedeni biser-gradi i gradovi: gradonačelnik
Grada Bakra Aldo Žic, načelnik Općine Vinodolske Mihovil Kombol,
gradonačelnik Grada Novog Vinodolskog Milivoj Vid-mar, gradonačelnik
Grada Rijeke Vojko Obersnel, načelnik Općine Čavle Željko Lambaša,
načelnik Općine Jelenje Branko Juretić, gradonačelnik Grada Crikvenice
Ivica Malatestinić i gradonačelnik Grada Kraljevice Gojko Gudač.
Kao
svjedoci povelju su potpisali: župan Primorsko-goranske županije
Zlatko Komadina, a u ime riječkog nadbiskupa msgr. dr. Ivana Devčića
generalni vikar Emil Svažić, predsjednica Katedre Čakavskog sabora
«Ljubo Pavešić» iz Škrljeva Marina Tijan-Hajdinić te kao pristav
akademik Lujo Margetić.
Govoreći
o značaju Vinodolskog zakona i ovog skupa, akademik Lujo Margetić,
uz ostalo, je rekao: «Preko trideset godina bavio sam se istraživanjem
naše kulturne sredine, pogotovo Vinodolskim zakonom, koji je svijetom
pronio ime Vinodola. Istražujući ovaj dokument zaključio sam da
veliki dio napisanog može biti aktualno i danas, primjerice traženje
pravde, prava, skromnosti i rada. Svaka vlast koja zaboravi da potječe
od malog čovjeka osuđena je da propadne i stoga uvijek mora zagovarati,
kako to i Vinodolski zakon čini, pravdu, pravo, skromnost i rad.»
Ovaj
događaj, vezan uz Vinodolski zakon, nije imao za cilj -samo okupljanje
predstavnika gradova potpisnika Zakona na potpisivanje Povelje,
već da se, uz ostalo, priđe i zaštiti i revitalizaciji ostatka vinodolskih
starih gradova koji predstavljaju značajne spomenike materijalne
kulture. Nemar, zub vremena i svekolika povijesna zbivanja prohujalih
vremena učinili su svoje. Zato upravo sada, na početku 21. stoljeća
trebamo se založiti da sačuvamo te biser-gradove Vinodola od daljnjeg
propadanja kako bismo ostavštinu naših predaka sačuvali za naraštaj
koji dolazi.
 |
| Vinodolski zbornik 8, Rijeka, Crikvenica; Novi Vinodolski,
Bribir, 2002. |
|
|
