Predgovor

U doba sveopće globalizacije, internacionalizacije, širenja granica, kultura, a posebno jezik, javlja se kao čuvar posebnosti. Posebnosti, pak, prepoznane i odnjegovane znače opet posvemašnje obogaćivanje.

Na takvu putu je i ova knjižica što se nudi znalcu, a posebno izvornom govorniku, Tribaljcu.

Čitanje ovog zbira riječi ponajprije je otkrivanje zaboravljenog (dodir prošlosti), prepoznavanje aktualnog (razgovor sa sadašnjošću) i susret s budućnošću. Izvorni govornici predočenog jezika nalaze se pred zrcalom u kojem izranja vlastita osobnost. Javljaju se, međutim, i slike drugih, bliskih. U tim riječima odzvanjaju zvuči i čuje se melodija govora zidara, kirijaša, vinogradara, švelja, pomoraca...

Pažljivom čitatelju, znalcu, nudi se susret s govorom koji je preslojen, prožet talijansko-romanskom, njemačko-germanskom i arapsko-orijentalnom kulturom.

Strane riječi, zapravo su domaće. Rijetki će izvorni govornik prepoznati i priznati samom sebi da govori tuđim riječima. Strano i domaće samo su dva lica jednoga.

Odlike tribaljskog govora na akcenatskoj razini (ikavsko-ekavski tip govora sa starijim akcenatskim sustavom) upućuju na povijesnu podvojenost Triblja. Naime, postoji stanovita razlika u akcentuaciji između zapadnog i istočnog područja Triblja. U rječniku je dosljedno provedena zapadna akcentuacija.

Kao i svaki takav pokušaj rječnik je otvoren za upotpunjavanje. Zasigurno će mnogi čitatelji posegnuti u prostore svog sjećanja i otkriti neke nezabilježene riječi. Kamo sreće da rječnik bude na tragu takvih poticaja.

Berislav Ropac