| www.vinodol.org characterset = windows-1250 |
![]()
U
doba sveopće globalizacije, internacionalizacije, širenja granica, kultura,
a posebno jezik, javlja se kao čuvar posebnosti. Posebnosti, pak, prepoznane
i odnjegovane znače opet posvemašnje obogaćivanje.
Na
takvu putu je i ova knjižica što se nudi znalcu, a posebno izvornom govorniku,
Tribaljcu.
Čitanje
ovog zbira riječi ponajprije je otkrivanje zaboravljenog (dodir prošlosti),
prepoznavanje aktualnog (razgovor sa sadašnjošću) i susret s budućnošću. Izvorni
govornici predočenog jezika nalaze se pred zrcalom u kojem izranja vlastita
osobnost. Javljaju se, međutim, i slike drugih, bliskih. U tim riječima odzvanjaju
zvuči i čuje se melodija govora zidara, kirijaša, vinogradara, švelja, pomoraca...
Pažljivom
čitatelju, znalcu, nudi se susret s govorom koji je preslojen, prožet talijansko-romanskom,
njemačko-germanskom i arapsko-orijentalnom kulturom.
Strane
riječi, zapravo su domaće. Rijetki će izvorni govornik prepoznati i priznati
samom sebi da govori tuđim riječima. Strano i domaće samo su dva lica jednoga.
Odlike
tribaljskog govora na akcenatskoj razini (ikavsko-ekavski tip govora sa starijim
akcenatskim sustavom) upućuju na povijesnu podvojenost Triblja. Naime, postoji
stanovita razlika u akcentuaciji između zapadnog i istočnog područja Triblja.
U rječniku je dosljedno provedena zapadna akcentuacija.
Kao
i svaki takav pokušaj rječnik je otvoren za upotpunjavanje. Zasigurno će mnogi
čitatelji posegnuti u prostore svog sjećanja i otkriti neke nezabilježene riječi.
Kamo sreće da rječnik bude na tragu takvih poticaja.
Berislav Ropac
| Berislav Ropac, Rječnik stranih riječi u čakavskom govoru Triblja, Vlastita naklada, Zagreb 2001. |
www.vinodol.org